Između ostalog zato ga danas mnogi strani mediji nazivaju "čovjekom sa hiljadu lica". Karadžić je imao lažni identitet i izgledao potpuno drugačije - sa dugom sijedom kosom i bijelom bradom - bio je praktično neprepoznatljiv. Njegovo hapšenje pre 18 godina odmotalo je klupko i pokazalo da je Karadžić značajno vrijeme svoh skrivanja proveo usred Beograda, tačnije na Novom Beogradu, da je radio u jednoj privatnoj ordinaciji, da se bavio alternativnom medicinom, pisao za časopise koji su se bavili zdravim životim, držao javna predavanja na tu temu...
I sve bi to tako i prošlo, da 2008. godine, neki kažu slučajno, srpski bezbjednjaci nisu posumnjali da se iza lika mršavog čovjeka sa bijelom kosom i bradom, zapravo ne krije Karadžić. Tada je klupko počelo da se odmotava.
Dogovor sa Holbrukom
Na bjekstvo iz RS i višegodišnje skrivanje, nagnalo ga je, kako je sam Karadžić tvrdio, zbog toga što američki diplomata Ričard Holbruk navodno nije održao "obećanje" da će biti "ostavljen na miru". Prvi predsjednik RS je svojevremeno govorio o tome da je upravo to bio dio dogovora sa Holbrukom, a podrazumijevao je i njegovo povlačenje iz javnog života.
Po sopstvenim tvrdanjama, dugo nakon odlaska sa vlasti, Karadžić se slobodno se kretao po Palama i Republici Srpskoj. Međutim, do njega su navodno stizali glasovi da mu se sprema hapšenje, govorio je i da je njegova kuća stalno osmatrana... Nakon toga se Karadžić odlučuje za sasvim drugačiji plan - skrivanje.
Pomoć obezbjeđenja, i doviđenja
Prema nezvaničnim informacija, prve godine skrivanja proveo je u BiH. Navodno je živio na području Foče, a jedno vrijeme se skrivao u vojnoj bazi u Han-Pijesku. SFOR i pripadnici američke, britanske, francuske i drugih službi bezbjednosti nisu uspijevali da ga pronađu.
Kako je sam govorio, njegovo tadašnje obezbijeđenje mu je nalazilo smeštaje u urbanim sredinama, i blizu banaka i pošta gdje ima mnogo kompjutera, kako ne bi mogli da elektronski lociraju njegov laptop na kome je radio.
SAD 2001. godine raspisuju nagradu za njegovo hapšenje i to od pet miliona dolara, ali je Karadžić već nestao.
Iako se spekulisalo da se krije po manastirima, pa da je u Crnoj Gori, Češkoj, na Tari, Rusiji...on sam je svojevremeno ispričao da je upravo tada prešao u Srbiju. Navodno je najpre živio u Novom Sadu, da bi se 2003. godine preselio u Beograd. Kada je ubijen premijer Srbije Zoran Đinđić, i u isto vrijeme usvojen Zakon o saradnji sa Haškim tribunalom, navodno se lišava obezbjeđenja i nastavlja da se krije samostalno.
- Od tada sam živio sam, izlazio kasno noću radi nabavki i kraće šetnje. Ali policija je počela da traga za "zemuncima" i njihovim skrovištima, ja sam shvatio da njih zanimaju stanovi u kojima ne živi niko, to jest za koje komšije mogu da tvde da je prazan - pričao je Karadžić.
Po sopstvenom priznanju, to je i bio razlog da prestane da se skriva, pa je počeo da se pojavljuje pred komšijama, kako bi zapravo "skinuo" sumnju sa sebe, a i kako bi komšije mogle da kažu da "tu živi neki čičica". Ispostaviće se da ni njegovi stanodavci nisu ni posumnjali da stan izdaju Karadžiću.
Maska
Maska, odnosno svoj novi identitet, podrazumijevala je, između ostalog, i "skidanje" kilograma. Tako je u periodu koji slijedi smržao sa 112 na 80 kilograma, a potpuno je promijenio i stil odevanja, pa je nosio garderobu koju nikada do tada nije, kako ne bi previše skretao pažnju na sebe. Po sopstvenom priznanju, počeo je da govori ekavicom.
- Potom se desilo da sam, tragajući za zdravim načinom ishrane, nabasao na neka predavanja o tome, pa sam se nekako nehotično uključio u sve to. U isto vrijeme mi je nestalo novca. Tako sam počeo da držim predavanja i konsultacije za neke kompanije i počeo da radim kao konsultant u nekoliko privatnih ordinacija - pričao je Karadžić, a preneo "Blic".
On je naveo da je pohađao i završio kurs ih parapsihologije, "prvo radi znatiželje, ali bez entuzijazma".
- Učitelj mi je bio jedan veoma neobičan čovjek, koji je bio veoma obdaren, iako o tome nije znao mnogo. On mi je dao ime David - ispričao je on.
Dragan David Dabić
Radovan Karadžić je prebivao na opštini Novi Beograd pod lažnim identitetom i kao Dragan Dabić se bavio alternativnom medicinom u jednoj privatnoj ljerkarskoj ordinaciji, riječi su predsjednika Nacionalnog savjeta za saradnju s Hagom Rasima Ljajića, koji je 22. jula 2008. godine javnosti saopštio da je Karadžić uhapšen.
Tada je rečeno i da se Karadžić slobodno kretao gradom, pojavljivao se na javnim mjestima, odlazio i u crkve gdje su ga, prema pisanju medija, bezbjednjaci i locirali po prvi put 2008. godine.
Pod imenom Dragan David Dabić držao je predavanja, sarađivao sa časopisom "Zdrav život", pisao tekstove, držao predavanja na razne teme, a sve to mogao je da ubjedljivo da radi zahvaljujući tome što je po struci ljekar, tačnije neuropsihijatar.
Kako je uhapšen
Kako je do hapšenja došlo, razne su verzije. Prema jednoj, zvaničnoj, praćena je grupa za koju se pretpostavljalo da je bila u Karadžićevoj mreži, i to je bio način da se i on locira.
Pričalo se i da je Karadžiževu masku razotkrila greška njegovog brata Luke, koji ga je pozvao sa stare SIM kartice koju su pratili oni koji su bili zaduženi za njegovo hapšenje. Taj podatak je prosleđen BIA, i tada stvari počinju da se ubrzavaju.
Uhapšen je tokom noći i to u autobusu 73, koji saobraća od Novog Beograda ka Batajnici. Prema jednoj verziji, policajci koji su ga hapsili pitali su za ime i prezime, a prema drugoj prišli mu s leđa, na lice mu navukli šešir koji je imao na glavi, a potom ga izveli iz autobusa, vezali mu oči, ubacili u automobil i odvezli u zatvor.
Međutim, Karadžić je tvrdio da je uhapšen 18. a ne 21. jula, i da su ga puna tri dana nepoznati ljudi držali zatvorenog. Sumnje u zvaničnu verziju hapšenja i dalje postoje, očevici nisu pronađeni, kao ni vozač autobusa.
Slučajno izbjegao hapšenje
Kako je "Blic" svijevremeno pisao, Karadžić je "za dlaku" izbjegao hapšenje prvi put tokom 2004. godine, i to u Beogradu, a da to nije znao ni on, ni operativci. Tada je, po zamolnici BiH, uhapšen u Beogradu za ubistvo njegov ratni prijatelj i telohranitelj Vlado Ilić.
U potrazi za haškim beguncima, nekoliko godina kasnije, na dan kada se sumnja da je na slikama nalazi Karadžić, službe izvlače i dosije Ilića, "češljaju", i odlaze na nekoliko adresa na kojima je stanovao. Na jednoj saznaju da je on jedno vrijeme živio sa čovjekom duge brade, koji je imao na terasi sobni bicikl i svaki dan je vježbao. Njima je poznat kao dr Dabić.
Ko je ova skitnica?
Dok je imao dužu kosu i bio u ulozi dr Dabića, pričao je beogradskim akcentom. Kako je "Blic" svojevremeno pisao, Bruno Vekarić iz Suda za ratne zločine po dovođenju Karadžića upitao je operativce: "Ko je ova skitnica?".
Radovan Karadžić je nakon utvrđivanja identiteta u zakonskih procedura, isporučen Haškom tribunalu 30. jula u ranim jutarnjim satima. Avionom Vlade Srbije prebačen je u Amstrerdam, a u pritvor u Sheveningenu stigao je helikopterom.
