Ne nazire se, takođe, ni najavljivani zajednički evropski plan njihovog „humanitarnog transfera“ u zemlje porijekla. I ograničenje djelovanja brojnih lokalnih i globalnih humanitarnih organizacija učinilo je svoje.
BEZ JASNIH UPUTA
Dovela su ograničenja do toga da se sve njihove aktivnosti svedu na socijalno- medicinsku pomoć majkama i đeci unutar izolovanih logora, posebno na teritoriji Sirije, suspendujući njihovo direktno učešće u svojevrsnim spasilačkim misijama. Takozvani humanitarni vjerski i laički logistički centri uglavnom su blokirani, pa su sada ključni mehanizmi veoma kompleksnih humanitarnih transfera prvenstveno đece i žena isključivo u nadležnosti država porijekla.
Isti, načelni principi važe i za zemlje Jugoistočne Evrope, pa i za Crnu Goru, ali bez jasnijih uputa, posebno kada su u pitanju procedure službenih komunikacija sa civilnim i vojnim vlastima u Siriji, ali i pristup dokumentacionoj „građi“ čiji bi se djelovi sadržaja mogli koristiti za skiciranje cjelovitije slike o konkretnim okolnostima pod kojim su se žene sa đecom uopšte našle u samom jezgru ISILpakla.
IDENTIFIKACIJA KlJUČNI PROBLEM
Još je cijeli niz izuzetno složenih problema, počev od evidentiranja, pa do relevantne identifikacije potencijalnih povratnica. U sabirnim logorima većina je bez ličnih dokumenata, sa lažnim identifikacionim karticama dobijenim po stupanju na teritorije zločinačke ISIL-države.
Većini žena i đece promijenjena su imena i prezimena, a prethodno je to učinjeno sa ličnim podacima njihovih muževa i očeva. Samo mali broj osoba zadržao je pasoše ili neki od dokumenata koji bi potvrdio izvornost njihovog državljanstva, a takozvana centralna banka i lokalni registri autentičnih podataka pripadnika ISIL terorističkih formacija i njihovih pripadnika, odavno su uništeni.
ĐE SU…
Što se državljana Crne Gore tiče, ne zna se đe su. Prema podacima Pobjede, nakon višegodišnjeg istraživanja, radi se o pet žena, četvoro đece i petorici muškaraca, ne računajući jednog zatvorenika u Turskoj i dvojicu zarobljenika takozvane revolucionarne sirijske garde, koja je van kontrole regularne armije i civilnih vlasti Sirije.
Kada su žene i đeca u pitanju, riječ je o Almedini R. (udatoj za tekfirdžiju Dilala Mulalića), sa jednim đetetom; Ines C. i njenom đetetu rođenom u jednom od ISIL kampova, inače šerijatskoj ženi Samira Hasanagića; Adeli R. sestri radikala Ibra Kolašinca; Amini H. bivšoj studentkinji završne godine prava i Almini K. (ženi pokojnog džihadiste Mirze Haklaja), majci dvoje đece - crnogorskih državljana.
Kakva je njihova sudbina, nezahvalno je pretpostavljati…
