I male i velike gradi s nesvakidašnjim žarom i senzibilitetom svojstvenim nekim minulim epohama koje su na ovim prostorima iznjedrile istinske bardove glume. U to se u petak veče mogla uvjeriti i podgorička publika na premijeri predstave „Kozocid“ Vide Ognjenović u KIC-u „Budo Tomović“, u kojoj je Đorđević još jednom pokazao bravurozno glumačko umijeće tumačeći lik eksperta za uzgoj koza.
Uoči premijere, jedan od vodećih glumaca Narodnog pozorišta u Beogradu za Pobjedu je govorio o saradnji sa ansamblom Gradskog pozorišta, uticaju profesorke Vide Ognjenović na njegov glumački put, teatru kao civilizacijskoj mjeri...
POBJEDA: „Kozocid“ obrađuje istinitu priču koja datira 70 godina unatrag. Što je čini aktuelnom danas?
ĐORĐEVIĆ: Zapravo, predstava objašnjava sve nas sa ovih prostora. Progovara ko smo i kakav nam je mentalitet. Vujaklija kaže da je mentalitet skup duhovnih osobina pripadnika jedne zajednice, odnosno generalnih karakterističnih svojstava – načina mišljenja, vjerovanja i emocionalnog reagovanja kolektiva, naroda ili društva. Kao takav, mentalitet se teško mijenja. Još teže evoluira. Baš kao što narod ima svoj mentalitet, tako i vlast ima svoj. Sukob ta dva mentaliteta nikada neće izgubiti na aktuelnosti. Tako je u ovoj predstavi, tako je i na javi. Vlast je tu sa izraženim instinktom za samoodržanje, iako bi zapravo trebalo da se bavi opštim dobrom i brine o običnom čovjeku od kojeg živi. Ali, ne biva tako. Kako ni onda kada je opisan događaj u „Kozocidu“, tako ni danas. Vjerovatno se neće desiti nikad.
POBJEDA: Zašto je tako?
ĐORĐEVIĆ: Politika bi trebalo da je briga o opštem dobru, je li tako? Mi to, zaista, ne možemo izgovoriti čak ni u šali. E, o tome govori i ova predstava. O tome koliko vlast kad izgubi kontakt s običnim čovjekom srlja u paradokse. U slučaju kojim se bavi naša predstava to se desilo kada je neko procijenio da su koze štetne i da ih treba smaknuti zbog pošumljavanja. To je zbilja nekome palo na pamet, koliko god nama to sada apsurdno zvučalo. Neko tada nije imao u vidu da ako ubije koze zapravo ubija čovjeka koji od njih živi.
Ta nekomunikacija između vlasti i naroda, disharmonija u tom odnosu, svevremena je i univerzalna. Slično je i danas. Jedino je tehnologija vladanja malo uznapredovala. Doduše, više ne postoje ni ideologije.
Iskren da budem, radeći na ovom tekstu osjetio sam i neku vrstu nostalgije prema toj vjeri u više ciljeve. Danas ni toga više nema. Sve je postalo sitnosopstveničko. Sve se svelo na novac i moć. Sada je banka ideologija. Jedino se odnos vlasti prema običnom čovjeku ni za pedalj nije pomjerio.
POBJEDA: Ima li tu odgovornosti i u običnom čovjeku?
ĐORĐEVIĆ: Kriv jeste, u pravu ste. Ima divna replika koju izgovaram u predstavi, a kaže: „Seljaci se busaju, ali su oni odani svakoj vlasti. U čitavoj svjetskoj istoriji nemate tri seljačka ustanka. Nemaju oni vremena za to, a nemaju ni hrabrosti“. To je tačno. Nama danas tek fali i vremena i hrabrosti. Za sve. Nikako da nam se desi ta evolucija. Ja u revoluciju ne vjerujem.
(Opširnije u današnjoj Pobjedi)
