On je u reagovanju naveo da su blijedi pokušaji Đukanovića da naknadnom pameću i neistinama ublaži sopstveno posrnuće samo dokazuju tešku situaciju u kojoj se nalazi nakon sve većeg broja dokaza o njegovim nezakonitim postupcima.
Iz Službe za informisanje Predsjednika saopšteno je da su netačne tvrdnje Markovića da je Đukanović, bio 2006. godine, u vrijeme kada je napustio državne funkcije, dužan da prijavi postojanje te firme.
Marković je kazao da je Đukanović 2007. godine podnio četiri izvještaja o promjenama u imovini u toku 2006. godine u kojoj je kupio akcije sporne firme.
“Ni u jednom se ne navodi da je vlasnik kiparske kompanije, već u posebnom izvještaju koji podnosi te godine prijavljuje samo crnogorsku firmu”, naveo je Marković.
On je kazao da član 20 Zakona o konfliktu interesa koji je važio u tom periodu jasno propisuje obavezu javnog funkcionera da prijavi akcije i udjele u preduzećima, što Đukanović nije učinio u slučaju kiparske kompanije.
”Đukanović je namjerno sakrio da je vlasnik akcija, jer u ugovoru koji je sklopio sa fiktivnim vlasnikom jasno stoji da 'iz njemu poznatih razloga' ne želi da u zvaničnim dokumentima bude naveden kao vlasnik akcija kiparske firme”, rekao je Marković.
On je dodao da u tom dokumentu piše da je Đukanović dogovorio da fiktivnom vlasniku akcija plati za te usluge, što, kako smatra, pokazuje da je svjesno i namjerno krio vlasništvo nad kiparskom kompanijom.
“Dakle, Đukanović je imao zakonsku obavezu da prijavi vlasništvo nad kiparskom firmom. Zašto je sve to krio on najbolje zna. Da je sve tu bilo čisto i pošteno zašto bi osnivao tajnu of šor firmu na Kipru i krio svoje vlasništvo”, pitao je Marković.
Uostalom, kako je naveo, Đukanović je pred cijelom crnogorskom javnošću iznio neistinu da nema niti je imao bilo kakvu firmu u inostranstvu.
“Kad sam ga uhvatio da govori neistinu nevoljno je priznao. Nakon toga, ima li ikoga ko vjeruje u Đukanovićeve riječi”, pitao je Marković.
On je Đukanoviću preporučio da, kako je kazao, prestane sa obmanama, jer se od istine ne može pobjeći.
“Poštenije bi bilo da prizna i pokaje se. Ali, za takvo nešto treba hrabrosti i moralnog kredibiliteta. Đukanović je pokazao da to nema i da sve dublje tone u kaljugu sopstvenih neistina”, zaključio je Marković.
