Odluku su, na sjednici 29. januara, većinom glasova, donijeli predsjednik Ustavnog suda Dragoljub Drašković i sudije Milorad Gogić, Desanka Lopičić, Mevlida Muratović, Hamdija Šarkonović i Budimir Šćepanović. Zastupnici Regionalnog vodovoda Vanja Mugoša i Filip Jovović podnijeli su ustavnu žalbu 28. avgusta prošle godine zbog „povrede prava garantovanih Ustavom Crne Gore i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda“. Ustavni sud u odluci navodi da „Vrhovni sud nije dao nikakve zakonom utemeljene razloge za odbacivanje revizije kao nedozvoljene“, a obrazloženje osporenog rješenja ,,kosi se sa Ustavom zaštićenim pravima i slobodama, kao i javnim poretkom Crne Gore“.
OGRANIČENA PRAVA
Ustavni sud ocjenjuje da dostavljeni prigovori u ustavnoj žalbi otvaraju pitanja o ograničenju prava na pristup revizionom sudu u postupku priznanja strane arbitražne odluke protivnika predlagača, podnosioca žalbe. -Posljedica toga je onemogućavanje Regionalnog vodovoda da ostvari pravo na pravni lijek protiv odluke koja direktno utiče na njihova prava, obaveze ili na zakonom zasnovane interese – navedeno je u obrazloženju odluke.
Regionalni vodovod je ugovor sa Štrabagom potpisao 1. aprila 2008. i to za izgradnju kopnenog i južnog kraka Regionalnog vodovoda. Posao je bio vrijedan 17,1 milion eura, ali je ugovor raskinut u decembru naredne godine zbog kašnjenja radova. Iako ugovorom nije definirasana arbitražna nadležnost u slučaju spora, austrijska kompanija je jednostrano pokrenula proceduru kod Međunarodnog arbitražnog suda Međunarodne trgovinske komore (MTK) u Parizu. Advokati Regionalnog vodovoda naveli su u žalbi da je revizija finalne odluke u potpunosti dozvoljena i da je Vrhovni sud bio dužan da procijeni njenu osnovanost, ali ,,da je zanemario postojanje međunarodnih ugovora i opšteprihvaćenih pravila koja imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drugačije od unutrašnjeg zakonodavstva“.
-Uprkos jasno propisanom članu 84 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2015. godine, izjavljena revizija nije cijenjena u kontekstu tih zakonskih propisa, kao ni u kontekstu činjenica odlučujućih za predlog za dozvoljenost revizije, pa je podnosiocu ustavne žalbe i sa tog aspekta onemogućen pristup sudu i pravo na pravni lijek, zbog čega nije ostvario pravo na pravično suđenje – naveli su pravni predstavnici Regionalnog vodovoda. Takođe, istakli su da se ni u jednoj odredbi ugovora precizno ne navodi bilo kakva arbitražna institucija, niti ugovor sadrži bilo kakav pomen Međunarodnog arbitražnog suda Međunarodne trgovinske komore u Parizu, jer „ugovorne strane nijesu imale ni pojedinačnu ni zajedničku namjeru da ugovore nadležnosti pomenute arbitraže“. Samim tim, smatraju da Vrhovni sud nije kao relevatnu uzeo činjenicu nenadležnosti arbitraže MTK.
POVREDA USTAVA
Ocjena Ustavnog suda je da je riječ o „povredi ustavnog i konvencijskog prava na pristup sudu, kao sastavnom dijelu prava na pravično suđenje“, na što se odnosi član 32 crnogorskog Ustava, kao i član 6 Evropske konvencije, jer su to „opštepriznata osnovna načela prava“. Podsjećaju da ovo pravo nije i ne može biti apsolutno, ali da „postavljeni uslovi i ograničenja ne smiju umanjiti pristup sudu“ i time ga suštinski narušiti.
Sumirajući postupke koji su vođeni u ovom predmetu, navodi se da je Vrhovni sud iz više razloga odbacio reviziju koju je tražio Regionalni vodovod. Prije svega, tumačenjem Zakona o arbitraži Vrhovni sud je „postavio generalno pravilo“ da u ustavnom poretku Crne Gore, prema stanju pozitivnog zakonodavstva, revizija nije dozvoljena u postupcima priznanja stranih arbitražnih odluka. Ustavni sud zapaža da Zakon o arbitraži propisuje da se protiv rješenja donijetog u postupku priznanja strane arbitražne odluke može podnijeti žalba Apelacionom sudu.
-Zakonodavac je imao jasnu i nedvosmislenu namjeru obezbijediti strankama u postupcima priznanja stranih arbitražnih odluka djelotvoran put pravne zaštite protiv rješenja koja Privredni sud donosi u tom postupku. Zakon o arbitraži ograničnio se samo na izričito navođenje redovnog pravnog lijeka – žalbe. Međutim, norma Zakona o arbitraži u pravnom poretku Crne Gore zasnovanom na vladavini prava, nikako se ne može tumačiti na način da je zakonodavac apsolutno isključio pravnu mogućnost da se protiv navedenih rješenja Privrednog suda podnose raspoloživi vanredni pravni ljekovi, uključujući i reviziju, kao što bi se to moglo zaključiti iz rješenja Vrhovnog suda – navodi se u odluci Ustavnog suda,
Ustavni sud je ocijenio i da je Vrhovni sud pristupio tom pitanju pretjerano ,,formalistički i očigledno je proizvod mehaničke primjene pozitivnog prava, kada se jedna zakonska odredba portumačila izolovano i nezavisno od jemstava pravičnog suđenja, bez uzimanja u obzir specifičnosti i važnosti pravne oblasti kojoj pripada konkretan sudski postupak i bez sveobuhvatnog sagledavanja ovog pravnog pitanja u svijetlu drugih mjerodavnih propisa“.
-U konkretnom predmetu ne radi se samo o tumačenju i primjeni prava na jedan pojedinačni slučaj već se radi o ustavno-pravnom pitanju da li odluke nižestepenih domaćih sudova kojima se priznaje ili odbija priznanje stranih arbitražnih odluka podliježu reviziji od strane Vrhovnog suda koji ima ustavnu obavezu da obezbjeđuje jedinstvenu primjenu zakona od strane sudova – navedeno je u obrazloženju odluke.
Takođe se navodi da u okolnostima konkretnog slučaja u kojima je Apelacioni sud tri puta ukidao, a četvrti preinačio prvostepeno rješenje Privrednog suda, očigledno postoji važan javni interes da ,,Vrhovi sud meritorno odgovori na sporna pravna pitanja i na taj način obezbijedi jedinstvenu primjenu zakona u svim budućim slučajevima u kojima će se ta pravna pitanja pojavljivati“.
BLOKADA
Privredni sud donio je četiri odluke kojima je usvajao zahtjev JP regionalni vodovod Crnogorsko primorje da se prizna i izvrši rješenje MTK iz marta 2013.
Međutim, Apelacioni sud je tri puta iz formalnih razloga poništavao odluke Privrednog suda i na kraju je, u martu 2018, preinačio četvrtu odluku prvostepenog suda i omogućio da se prizna i izvrši Nakon toga račun Regionalnog vodovoda je u blokadi skoro sedam mjeseci na iznos od oko 12 miliona eura, od kojih je Štrabagu uplaćeno 4,7 miliona.
