Hrapović predvodi delegaciju Vlade Crne Gore na XXII Euroazijskom ekonomskom samitu “Marmara Foundation’’koji se održava 6. i 7. februara 2019.godine u organizaciji počasnog konzula Crne Gore u Istanbulu Akana Suvera.
„Udruživanjem resursa u znanju i kapitalu, države mogu kreirati adekvatne mehanizme djelovanja, koji se ogledaju u zajedničkim projektima edukacije, istraživanja, promocije, ali i liječenja, dijagnostike i tretmana pacijenata“, poručio je Hrapović i pozvao kolege da zajedno jačaju veze među doktorima, pomognu im da razvijaju vještine, kako bi odgovorili globalnom tržištu i učinili da zdravstvena zaštita ne poznaje granice
Crnogorski ministar je kazao kako su u vremenu globalizacije i promjena koje ona nosi zdravstveni sistemi svih država izloženi konstantno rastućim pritiscima, te da se u svim zemljama svijeta potrebe u javnom zdravstvu povećavaju više nego ikada ranije, ne samo pod uticajem hroničnih nezaraznih bolesti, već i demografskih promjena, bržeg razvoja zdravstvenih tehnologija za dijagnostiku i liječenje, rasta cijena ljekova, pogotovo inovativnih i bioloških, pravog vrednovanja kvaliteta rada i veće svijesti populacije.
„Pristup kvalitetnim zdravstvenim uslugama, određuje, u prvom redu, pravo na sveobuhvatnu zdravstvenu zaštitu, a u drugom, obaveza čuvanja i unapređivanja zdravlja, čime se dodatno jača njegova socijalno-ekonomska dimenzija.
U smanjivanju zdravstvenih nejednakosti ključnu ulogu ne igra samo zdravstvena politika, već njena sinergija sa ostalim politikama kao što su obrazovanje, zaštita životne sredine, poljoprivreda, ekonomija, bezbjednost u saobraćaju i sl.“, kazao je Hrapović.
Ministar je naglasio da u tom duhu i Crna Gora ulaže značajne napore u usklađivanju politika koje sprovodi u raznim oblastima, a sve u cilju efikasnog funkcionisanja zdravstvenog sistema i minimiziranja zdravstvene nejednakosti građana.
-Ono što je prisutno u svim evropskim zemljama kada je u pitanju globalizacija u zdravstvu, a što nije zaobišlo ni Crnu Goru, jeste migracija zdravstvenih radnika, prije svega, iz javnog u privatni sektor, kao i „odliv“ zbog kretanja radnika iz zemalja u razvoju u razvijene zemlje. Iako prisutna, ova tendencija još uvijek ne stvara velike probleme, jer država ulaže napore u realizaciji mjera za poboljšanje standarda zdravstvenih radnika sprovodeći aktivnosti u oblasti poboljšanja uslova stanovanja, uslova rada, te ulažući u edukaciju ljekara i medicinskog osoblja. Na taj način štitimo javni zdravstveni sistem i jačamo njegovu ulogu.-zaključio je Hrapović.
