Osnova za tužbu bio je, kako je navedeno, dug na osnovu kredita od 1985. do 1989. koje su koristile hrvatske kompanije 3. Maj, Varteks i Duhan, čije dugove umjesto Republike Hrvatske, Pariskom klubu kreditora "uredno vraća Republika Srbija".
U tužbi iz 2009. godine piše da osnov za potraživanje Jugobanke proizilazi iz Aneksa G ugovora o pitanjima sukcesije, odnosno o odredbama "o načinu i uslovima podmirivanja obaveza po kreditima i drugim poslovima iz sporazuma s vladama članicama Pariskog kluba", piše Novac.hr.
Jugobanka Beograd je pravni sljedbenik podružnica Jugobanke u Zagrebu, Splitu i Rijeci, a korisnici kredita su pravna lica iz Hrvatske, iz kreditne linije Pariskog kluba, navodi se u tužbi.
Hrvatsko državno tužilaštvo je odgovorilo da Hrvatska nije preuzela obavezu vraćanja kredita koje su ugovorile tadašnje osnovne banke, kao filijale beogradske Jugobanke.
Dodalo je da takve obaveze Hrvatska nije preuzela ni dvostranim sporazumima sklopljenim s Vladom Savezne Republike Njemačke i Vladom Švajcarske konfederacije.
Zagrebački Trgovački sud je tužbu Jugobanke odbio kao neosnovanu, uz obrazloženje da "sama činjenica što su krajnji korisnici kredita, za koje se Jugobanka – Udružena banka Beograd zaduživala u inostranstvu, imali sjedište u Republici Hrvatskoj - ne znači da je Republika Hrvatska bila obavezna državama članicama Pariskog kluba platiti iznose za koje se Jugobanka zadužila".
