Dr Čedomir Čupić, čuveni profesor FPN-a, sada u penziji ali još aktivan na fakultetu, takođe je jedan od potpisnika podrške i sa njim razgovaramo o efektima ovakvog profesorskog angažmana. Kaže da su profesori, logikom samog poziva, dužni da svoj intelektualni angažman ne vezuju samo za pozitivna znanja koja daju studentima nego da ta znanja, kad zatreba, demonstriraju pred samim društvom.
- Drugim riječima, svaki profesor mora da vodi računa o dvije moći - o moći znanja i moći savjesti, odnosno da iza svega onoga što govori stoji i njegovo djelo i život. Stručnjak bez savjesti je monstrum. I upravo ovdje je progovorila profesionalna savest i ovo je odgovor kako se brani poziv kada je jedno društvo ugroženo i kada se njegovi demokratski temelji, institucije i zakoni urušavaju i ne poštuju. Profesori su dužni da reaguju i to ne tako da budu za ili protiv neke političke stranke, već da opomenu sve učesnike u političkom životu da nešto nije u redu i podrže građane koji su stavili do znanja da su ugroženi. Nisu ovi ljudi izašli tek tako, velika je muka ljude natjerala na ulice. Osim toga, ne može profesor studentima da govori, primjera radi, o vladavini zakona i prava a da ignoriše ono što se dešava u najneposrednijoj okolini, a posebno ako se u toj okolini pokazuje da se narušava vladavina prava. Time profesori pokazuju da stoje iza onoga što govore.
Do sada kao da je nedostajalo hrabrosti i izjašnjavanje po ovom pitanju je mahom bio individualni čin. Znači li ovo da je sada dogorjelo do nokata?
- Kada god su krizne situacije, oni koji to najbolje vide i imaju visok osjećaj odgovornosti prvi progovore. Kada se njima pridruže i ostali, onda znači da nešto nije u redu. U demokratskim porecima demokratija se održava upravo preko kritike, kontrole i nadzora. Bilo koja vlast lako može da sklizne i da se otuđi, ali ako imate dobre institucije i kontrolne mehanizme i elitu znanja koja opominje kada neko nešto krši a za to ne odgovara, ona je dužna da to što pre obilježi. Što pre to uradi, onda je to preventivno djelovanje. Kada se upusti, onda je to gašenje požara. Nažalost, mi nismo preventivno djelovali i smatram da su elite znanja koje su najodgovornije za jedno društvo zakazale. Ne možemo mi da okrivljujemo obične ljude, na nama je odgovornost. Mi ne smijemo iz komfora ili iz raznih pogodnosti koje dobijamo da budemo sluge i poslušnici koji svoju platu treba da pravdaju ćutanjem.
Imate li pretpostavku kako će vlast reagovati na ovo profesorsko oglašavanje?
- Mislim da je ovo velika opomena za ovu vlast koja više ne zaslužuje da se održava jer su vrhovi te vlasti otišli predaleko, naročito jedan čovjek koji je preuzeo sve ono što je vezano i za izvršnu i za upravljačku i za zakonodavnu vlast. On je sada krenuo i na pravosudni sistem, izašao je iz okvira svojih zakonskih ovlašćenja, a to je težak prekršaj. To je teško djelo i institucije bi trebalo da reaguju. Vidjeli smo da i Tramp, koji važi za najmoćnijeg čovjeka planete, ne smije da uzurpira, niti prekoračuje ovlašćenja. Kada je donio uredbu o zabrani ulaska u SAD ljudi iz određenih zemlja, to mu je zaustavio regionalni sudija. Ovdje imamo čovjeka koji je sve preuzeo u svoje ruke - Vladu je pretvorio u svoj servis, Skupštinu u apologetsko tijelo koje potvrđuje njegove odluke - i niko ga zbog toga ne sankcioniše. Vučić da ima imalo svijesti, da ne govorim savjesti, sam bi podnio ostavku.
Kako vi gledate na ove građanske proteste, čini se da su zahtjevima spram vlasti, ali i spram opozicije pokrenuli pitanje promjene cijelog partokratskog sistema?
- Zahtjevom za smjenom predsjednika republike koji krši Ustav i zakone ili zakone upotrebljava onako kako njemu odgovara građani su pokazali da su tačno vidjeli šta im se dešava i šta će im se dešavati. Na djelu imamo manifestaciju populističke diktature sa tiranskim karakteristikama, a to je pogubno po politički život i za građane. Prema tome, iz ovoga treba izvući pouku da nikada više ne treba dozvoliti bilo kojoj vlasti da ide izvan zakona.
Može li se očekivati neka vrsta odmazde vlasti zbog davanja podrške protestantima?
- Ako krenu u odmazdu, a to je jedan oblik nasilja, završiće na isti način. Ja ne preporučujem nasilje. Onaj koji posegne za nasiljem završava na nasilan način. Ja im preporučujem da se povuku u svoje privatne živote a predsjednik republike da ode sa tog mjesta dostojanstveno kako bi sutra mogao slobodno da se šeta Kalemegdanom. Usput, trebalo bi donijeti zakon po kome čovjek koji je jednom bio predsjednik države ne bi trebalo da ima nijednu drugu političku funkciju upravo kako bi se održavao dignitet institucije predsednika.
