Piše:
Marija Ivanović
Sigurno se sjećate jedne od glavnih fora na račun zamjene koverti na uručenju Oskara 2017. godine, kada je „La La Land“ proglašen za pobjednika, a nagradu je osvojio „Moonlight“... „Sudeći prema ovom obrtu, ovu ceremoniju režirao je M. Najt Šamalan.“
Ponovljene greške
Od kada je privukao pažnju svjetske publike filmom „The Sixth Sense“ davne 1999. i proglašen, vrlo kratkovido, „novim Spilbergom“, Šamalan je neprekidno zidao ostvarenja čije bi završnice, makar u teoriji, trebalo žestoko da iznenade. Nažalost, nije se proslavio bacanjem publike na koljena.
Štoviše, poslije filma „Glass“, završnog dijela trilogije „Estrail 177“ koju je otvorio „Unbreakable“ (2000), može se sa sigurnošću reći da Šamalan nije naučio ništa iz sopstvenih grešaka. I to, da stvar bude još tragičnija, poslije 13 filmova i čak 20 godina stvaralaštva.
Da bismo skratili prepričavanje i izbjegli otkrivanje detalja koji mogu da odaju radnju, reći ćemo samo da se u filmu „Glass“ konačno, skoro dvije decenije od kada je rođena inicijalna ideja, sastaju junaci dva filma. Tu su Dejvid Dan (Brus Vilis) i Ilajdža Prajs (Semjuel L. Džekson), oponenti iz pristojnog ostvarenja „Unbreakable“, i Kevin Vendel Kramb (Džejms Mekavoj) sa još 23 podijeljene ličnosti koje smo upoznali u psihološkom više-teroru-nego-hororu „Split“ (2016).
Zastarjela ideja
Zašto veliki reunion ne funkcioniše? Prvenstveno zbog Šamalanovog scenarija. Režiser i scenarista, poznat po tome što ne dozvoljava glumcima da odstupaju od napisanog teksta, napisao je nekakvu skalameriju koja se, u najbolju ruku, može uporediti sa TED govorancijom o superherojima – i to vrlo neinspirativnom.
„Unbreakable“ je možda mogao da pronađe publiku 2000. godine, mnogo prije ekspanzije superherojskih filmova, prodajući priču o nekoj drugačijoj vrsti junaka sa moćima. No, sada kada se ne može opstati od njih u bioskopima, još nakon subverzivnih izdanaka žanra kakvi su „Logan“ i „Avengers: Infinity War“, Šamalanov pristup djeluje zastarjelo. Kao da nije pogledao nijedan superherojski film od kada je dobio inicijalnu ideju.
Šamalan troši scenario na objašnjavanje toga kako „Glass“ zapravo „radi“, zbog čega su njegovi superheroji drugačiji od drugih, zašto su traume iz djetinjstva mnogo bitnije za njihovo oblikovanje od porijekla sa drugih planeta ili tamo nekih naučnih eksperimenata koji su pošli po zlu...
Smrvljeni likovi
Pritom, dok tobož prkosi stripovskim pravilima, režiser kao da sve vrijeme ne shvata da njegov stav ni po čemu ne prkosi „mejnstrim“ shvatanju superheroja. I da je ono što je on razvukao na tri filma i 19 godina osmišljavanja Kristofer Nolan rekao za nepunih pet minuta u kultnoj sceni sa Džokerom u filmu „Dark Knight“ (2008).
O tome što bi takav režiser - ili bilo koji iole talentovan Šamalanov kolega koji ne boluje od kompleksa superheroja - učinio sa vrlo interesantnim likovima, bolje je da ne govorimo.
Čovjek stvarno mora da bude majstor da upropasti izuzetno snažnog lika čija je jedina slabost voda, antagonistu sa 24 podijeljene ličnosti (od devetogodišnjeg dječaka, preko britanske gospođe, do natprirodno snažnog vođe kulta) i hiperinteligentnog zlikovca čije su kosti lomljivije od stakla.
Agonija godine
Šamalan je toliko želio da iznenadi obrtom na kraju, da je zaboravio što čini dobar finiš filma, a bogami i njegovu sredinu i početak.
Ovdje akcije nema, ritma nema, drame nema, emocija nema, pamtljivih scena nema – nema ničega što bi moglo da zalijepi gledaoce za ekran. Dobro, osim glume Džejmsa Mekavoja, koji koji sa doktorskom lakoćom, u samo nekoliko sekundi, kameleonski mijenja čak 24 role.
Da je režiser posvetio makar 15 odsto pažnje izgrađivanju likova, njihovim dijalozima, onome što im se dogodilo za sve ove godine koliko ih nijesmo vidjeli, „Glass“ bi možda donio satisfakciju makar hardkor fanovima prvog dijela „Unbreakable“.
Ali, kako kad ih je vratio samo da izvegetiraju uloge? Morala bi da postoji neka kazna teža od Zlatne maline za autore koji uspiju da snime film sa beživotnim Semjuelom L. Džeksonom. Kakva agonija, kakav rani kandidat za filmsku blamažu godine...
Ocjena: 2/10
Režija: M. Najt Šamalan Uloge: Džejms Mekavoj, Brus Vilis, Semjuel L. Džekson, Sara Polson, Anja Tejlor-Džoj Trajanje: 129 min
