Još od kada je Davor Stier sredinom juna 2017. dao ostavku na dužnost ministra vanjskih poslova, nagađa se da bi se on mogao kandidirati za predsjednika HDZ-a, a on je juče potvrdio da ta mogućnost uopšte nije isključena. Novi broj nedjeljnika Globus objavio je Stierov vanjskopolitički esej i tim su ga povodom ugostili na N1 televiziji.
Nekako usput mu je postavljeno i pitanje razmišlja li možda o kandidaturi za predsjednika HDZ-a. »Za to će se čekati 2020., ali zašto ne«, odgovorio je Stier, kojeg je šef HDZ-a Andrej Plenković početkom juna prošle godine smijenio s mjesta međunarodnog sekretara stranke. Više od ovoga Stier nije htio reći.
– Zna se da su redovni izbori u HDZ-u 2020. Pitali su me o eventualnoj kandidaturi i mislim da sam bio jasan. To je zasad sve, kazao je Stier. I Plenković je bio zakopčan.
– Ne znam, nisam vidio tu izjavu. Ako je to bilo nekakvo pitanje, a to njegov odgovor, to je njegov stav, komentirao je premijer u Saboru.
Politički presedan
Dakle, po prvi put u samostalnoj Hrvatskoj moglo bi se dogoditi da premijer koji je ujedno i predsjednik stranke ima protivkandidata. Na unutarstranačkim su izborima jedini kandidati bili i Ivica Račan i Ivo Sanader i Jadranka Kosor i Zoran Milanović. Bio bi to, znači, politički presedan. A posebno bi to zanimljivo bilo budući da su Stier i Plenković bili bliski saradnici i zajednički su u ljeto 2016., iz Evropskog parlamenta, krenuli u izbore u HDZ-u. Plenković se, bez protivkandidata, natjecao za dužnost lidera HDZ-a dok mu je Stier bio portparol.
Dogovor je bio i da će, u slučaju pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima koji su slijedili, Plenković, naravno, biti premijer, a Stier ministar vanjskih poslova. Njihov se savez, međutim, održao samo godinu dana. Stier je napustio Vladu nezadovoljan što je Plenković iz koalicije izbacio Most i sklopio suradnju s HNS-om. Premijer mu je to jako zamjerio i htio je da se Stier odmah povuče i s mjesta međunarodnog sekretara. Kako ovome to nije padalo na pamet, Plenković ga je, nakon što ga je neko vrijeme trpio, smijenio. Prethodno je Stier izjavio da neće podnijeti ostavku, ali da nema niti namjeru rušiti Plenkovića i postati premijer.
U slučaju da u proljeće sljedeće godine Stier zaista istakne kandidaturu za predsjednika HDZ-a, on formalno ne bi prekšio ovo, nazovimo ga, obećanje. Ali, u stranci bi došlo do čudne situacije ako bi Stier pobijedio Plenkovića. Bilo bi to pet, šest mjeseci prije izbora za Sabor, na kojima Plenković, makar bi bio premijer, u ovakvim okolnostima ne bi vodio HDZ. Stoga bi koegzistencija tokom razdoblja do izbora između Plenkovića i Stiera bila vrlo zahtjevna. Istina, i njemačka kancelarka Angela Merkel neće ići na sljedeće izbore za Bundestag, a nova predsjednica CDU je Annegret Kramp-Karrenbauer. No, Angela Merkel se sama povukla, nije je Annegret Kramp-Karrenbauer porazila.
Veliki pljesak u Ciboni
Na kojoj bi se političkoj platformi Stier mogao suprotstaviti Plenkoviću? Dok se premijer deklariše kao predstavnik evropskog mainstreama, premda ga još nije preciznije definisao, Stier više inzistira na konzervativnijim vrijednostima. Blizak je Crkvi i glasao je protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, što je predložila Plenkovićeva Vlada.
Stier se istaknuo i na prošlogodišnjem Saboru HDZ-a, održavši vatreni govor o opasnostima klijentelizma za hrvatsko društvo. Tom prilikom se Stieru u dvorani Cibona puno pljeskalo, čak više nego Plenkoviću, ali teško je procijeniti kakve bi mu bile šanse kad bi se kandidovao kontra HDZ-ovog premijera. Ipak bi Plenković, upravo zato što stranka obnaša vlast i što promjena predsjednika ne bi bila bez rizika, bio favorit. Inače, u HDZ-u se spekuliše da i Miro Kovač ima ambicije kandidirati se 2020. za predsjednika stranke. On je to ozbiljno planirao nakon što je ostavku podnio Tomislav Karamarko, ali su ga od toga odgovorili kako Plenković ne bi imao konkurenciju, što bi moglo izazvati turbulencije u stranci, a izbori za parlement bili su pred vratima.
