Na Badnji dan 1916, kada je počela Mojkovačka bitka i bitka za Lovćen, preko 500 Crnogoraca krenulo je iz Amerike, a na poziv kralja Nikole da se bore za svoju zemlju. Do Crne Gore nijesu stigli.
Italijanski brod Brindizi, na kojem su bili, potopila je eksplozija nadomak albanske luke Medova. Stradalo je 385 dobrovoljaca.
“Brindizi nije stradao od torpeda austorougarskih, već od savezničke mine,jer su oni postavili mine da bi spriječili ulazak austrougarskih podmornica. Nesreća je htjela tako da upravo Brindizi oko 8 sati i 5 minuta malo i pogrešno vođen, ipak ostala je tajna, što bi rekao Njegoš od toga su u grobu ključevi i nikada se neće saznati što je bilo”, kazao je publicista Marjan Mašo Miljić.
Brojna su svjedočanstva kaže Miljić o ovoj tragediji i dešavanjima nakon nje. Jedno je posebno upečatljivo. A to je želja preživjelih da sretnu crnogorskog kralja Nikolu.
“Cetinje je palo 13 januara i dvor, kralj,vlada povukli su se upravo u ovu zgradu na Kruševcu i tu su zatekli staroga kralja. I kada je jedan Rus koji je bio sa njima izvadio barjak pod kojim su krenuli iz Halifaksa on je poklonio kralju barjak i kralj je prvi put zaplakao kao što je kralj Prijam prilikom osvajanja Troje zaplakao kada je vidio svu tu nesreću”, kazao je Miljić.
Stradanje kod Medove je bolno i trajno svjedočanstvo o crnogorskom slobodarstvu, veličanstven čin patriotizma. Obavezuje nas i vijek kasnije.
“Treba da se sjećamo dobrovoljaca i da im odajemo dužnu poštu i da poštujemo tu plavu grobnicu pod Medovom. Da nam oni budu uzor u toj borbi i patriotizmu. Jer država, sloboda i narod i njihovo postojanje je iznad naših pojedinačnih sudbina”, kazao je Miljić.
O patriotskom činu crnogorskih dobrovoljaca,kada su prije 103 godine krenuli da se bore za slobodu svoje zemlje,ali je sudbina mnoge spriječila da se domognu kopna, najbolje govore riječi Petra Maksimovića, sina preminulog dobrovoljca.
“Kakvi su to ljudi bili, kakvi su to kolosi bili, teško je govoriti o njima, a greota je zaboraviti”, rekao je Maksimović.
