Nema kompromisa oko države

Crnogorski premijer ocjenjuje da je, osim promjene zakonskog okvira, neophodna sinergija državnih institucija.

– Vlada mora da izmijeni zakone kako bi se izbjeglo pretjerano poresko administriranje i biznis barijere, što ćemo i učiniti naredne godine kroz izmjenu više poreskih zakona. Međutim, mislim da će najbolji odgovor na problem sive ekonomije dati sinergija institucija zaduženih za ovu oblast, dakle – inspekcija, policije i tužilaštva – kazao je Marković u razgovoru za Pobjedu.

Crnogorski premijer ocjenjuje da je početak rada Vlade Crne Gore obilježila vrlo složena politička situacija nakon neuspjelog pokušaja destabilizacije oktobra 2016. i opozicionog napuštanja parlamenta.

– Politička situacija na početku mandata 41. Vlade Crne Gore je bila najkompleksnija u našoj novijoj istoriji. Uspjeli smo da spriječimo teroristički akt planiran za 16. oktobar 2016. godine, koji je mogao da sruši sve što smo mukotrpnim radom postigli od obnove nezavisnosti. Djelovanje opozicije nakon tog poraza bilo je nezrelo i gurnulo ih je u neuspjeli bojkot parlamenta – kaže Marković.

Premijer govori o nužnosti dijaloga unutar institucija sistema.

– Namjera mog uvijek otvorenog poziva za dijalog je da opozicione subjekte otrgnemo od privrženosti političkoj getoizaciji, koja prirodno– ne doprinosi prosperitetu društva i dobrobiti građana. Dakle, pozivam ih zato što samo u institucijama možemo zastupati interese građana i zbog toga što sam uvjeren da bojkot, bez obzira na motive, minira politički sistem i demokratiju – istakao je predsjednik Vlade Crne Gore.

POBJEDA: Prošle godine ste u obraćanju prije novogodišnjih praznika govorili o neophodnosti stvaranja društvenog konsenzusa unutar Crne Gore, ali šireg društvenog dogovora nije bilo. Vjerujete li da je ostvarljivo da ova godina bude godina dijaloga u Crnoj Gori, kako ste nedavno najavili?

MARKOVIĆ: Današnja Crna Gora nema nikakvu dilemu o ključnim pitanjima društvenog i ekonomskog razvoja, i njene integracione agende. O tome najbolje govori podatak da bi 80,9 odsto, dakle više od četiri petine građana, na potencijalnom referendumu glasalo za ulazak u Evropsku uniju. Ovaj pravac razvoja može da se osporava jedino sa društvenih i političkih margina.

Namjera mog uvijek otvorenog poziva za dijalog je da opozicione subjekte otrgnemo od privrženosti političkoj getoizaciji, koja prirodno – ne doprinosi prosperitetu društva i dobrobiti građana. Dakle, pozivam ih zato što samo u institucijama možemo zastupati interese građana i zbog toga što sam uvjeren da bojkot, bez obzira na motive, minira politički sistem i demokratiju. Čvrsto sam uvjeren da institucijalni dijalog možemo otpočeti u svakom trenutku, ali i svjestan da u našem političkom ambijentu to predstavlja proces koji se ne može niti okončati, niti planirati na jednu godinu.

POBJEDA: A o čemu ne može biti dijaloga?

MARKOVIĆ: Vrlo je jasno– nema kompromisa oko države i onih pitanja koja su interes svih njenih građana. Trasirali smo pravce razvoja koji su usmjereni na evropski kvalitet života. Podaci koje sam prethodno pomenuo govore kakav je stav većinskog javnog mnjenja na tu temu.

U onoj ravni u kojoj se ova dva interesa poklapaju, prestaje svaka mogućnost za kompromise sa onima koji misle ili priželjkuju suprotno tom interesu Crne Gore i svih njenih građana, bez obzira na političku opredijeljenost, nacionalnu ili vjersku pripadnost. Kad bi bilo drukčije, onda bismo govorili o nekim tuđim i drugim vrijednostima, a toga u današnjoj Crnoj Gori ne može biti.

MARKOVIĆ: Politička situacija na početku mandata 41. Vlade Crne Gore je bila najkompleksnija u našoj novijoj istoriji. Uspjeli smo da spriječimo teroristički akt planiran za 16. oktobar 2016. godine, koji je mogao da sruši sve što smo mukotrpnim radom postigli od obnove nezavisnosti.

Djelovanje opozicije nakon tog poraza bilo je nezrelo i gurnulo ih je u neuspjeli bojkot parlamenta. Uz odsustvo političkog dijaloga u okviru institucija sistema, Vlada se na početku svog mandata suočila i sa fiskalnim izazovima. Ostvareni rezultati na planukonsolidacije javnih finansija, snažan ekonomski rast od 4,7 odsto u 2017. i 4,9 u prvih devet mjeseci 2018. godine, ukazuju da smo u protekle dvije godine bili uspješni i da smo u velikoj mjeri riješili suštinska pitanja od značaja za ekonomski napredak zemlje.

Povećali smo broj zaposlenih za preko 11.000, povećali bruto dohodak po glavi stanovnika i obezbijedili stabilnost javnih usluga.

POBJEDA: Koji su potezi Vlade bili odlučujući za ovakve pokazatelje?

MARKOVIĆ: Rekao bih da smo administraciju i naš institucionalni sistem učinili više budnim i sposobnim da doprinosi razvoju zemlje. Uklonili smo pojedine barijere na koje su nam privrednici ukazivali i poboljšali biznis ambijent.

Članstvom u NATO takođe smo poslali poruku da smo zemlja u kojoj su investicije sigurne – dakle da smo politički, ekonomski i bezbjednosno stabilna država. Tome je svoj doprinos dao i proces ispunjavanja standarda iz evropske agende. Danas svjedočimo povećanju direktnih stranih investicija, naročito u infrastrukturne projekte, turizam i energetiku.

Vi znate da ja, često i javno, opominjem administraciju da bude motor razvoja, servis građana, ali i biznisa. Jer to znači novi kvalitet javnih usluga, nova radna mjesta, nova znanja, a to su preduslovi za ekonomski rast. Dakle, državna uprava mora se kretati brže i ići korak dalje.

POBJEDA: Kada će obični građani početi da osjećaju pozitivne efekte rezultata o kojima govorite? U realnom životu, čini se da nema osjetnog poboljšanja standarda, plate stagniraju, čak je i minimalna zarada zamrznuta.

MARKOVIĆ: Uvjeren sam da naši građani već osjećaju efekte dvogodišnjeg snažnog privrednog rasta. Fokus nam je bio da efekte ekonomskog rasta usmjerimo na dalju izgradnju društvene infrastrukture i unapređenje kvaliteta javnih usluga i kako bismo poboljšali životni standard građana. Posebno smo radili na tome da se ekonomski rast reflektuje na povećanje zaposlenosti, uz očuvanje visine zarada, penzija i socijalnih davanja u zemlji, u vremenu fiskalne konsolidacije. U tome smo i uspjeli.

Građani su osjetili efekte ekonomskog rasta i kroz dobijene prilike za nova radna mjesta, budući da je snažno povećana zaposlenost što je doprinijelo smanjenju rizika od siromaštva u odnosu na prethodne godine.

Kvalitet života, saglasićemo se, ne određuje samo visina plate. Dobri putevi, rekonstruisani i novi vrtići i škole, objekti u zdravstvu, socijalnoj zaštiti, sportu… Ukoliko, recimo, nemate halu za sport u svom gradu, vaše dijete ne može trenirati bilo šta, bez obzira što imate novac da mu platite takvu vrstu rekreacije.

POBJEDA: Ali, realni prihodi porodica nijesu se povećali...

MARKOVIĆ: Dozvolite da malo posmatramo ovo i sa druge strane. Reći ću Vam da je preko 12.000 đaka, studenata ili njihovih roditelja osjetilo konkretne finansijske benefite u prethodne dvije godine. Prije nekoliko dana smo imali 500 najboljih učenika i nastavnika za čije nagrade je opredijeljeno 500.000 eura.

Toliko novca godišnje dajemo i za 400 stipendija za učenike koji se odluče za deficitarna zanimanja u srednjim stručnim školama. Takođe, danas imate 7.000 studenata koji besplatno studiraju. Ne možemo reći da to nije ušteda za porodične budžete od minimum 500 eura koliko su bile školarine.

Za mlade istraživače i inovativna preduzeća, kroz Ministarstvo nauke, dali smo preko 3,7 miliona eura.

Ne samo to, pogledajte šta se radi u poljoprivredi. Agrobudžet je iz godine u godinu sve veći. Imamo na desetine programa i podsticaja za poljoprivrednike. Reći ću Vam nekoliko podataka: kroz programe direktnih plaćanja, sa oko 13 miliona eura je podržano oko 10 hiljada proizvođača, više od 2.300 gazdinstava je ostvarilo podršku od 2,3 miliona eura, a više od 100 mladih farmera je podržano sa po 10 hiljada eura bespovratnih sredstava. Dakle, taj novac su oni dobili, iako nije uračunat kao klasičan prihod shodno metodologiji obračuna zarada.

U naredne dvije godine mandata Vlada će raditi na stvaranju preduslova za nastavak ekonomskog rasta i njegov još snažniji uticaj na povećanje zaposlenosti i dohotka građana, odnosno rast prosječne zarade u zemlji i penzije. Pažljivo sagledavamo i moguće načine povećanja minimalne zarade.

(opširnije u Pobjedi)