O razmjerama devastacije Dokleje, usponima i sunovratima naše (ne)brige o njoj, rječito govore fotografije i dokumenta koje je pronalazila u evropskim arhivima i muzejskim institucijama. Početkom 20. vijeka, Italija, Francuska i Austrija „bore“ se da od knjaza Nikole izdejstvuju koncesiju na istraživanje Dokleje. Nije posmatrana kao mali rimski grad u blizini Podgorice. Bila je značajna za kontekst šireg istraživanja rimskih provincija i procesa romanizacije. Danas je Dokleja, uglavnom našom krivicom, samo usputna stanica. Na nekom od velikih svjetskih jezika ne postoji nijedna, cjelovito joj posvećana, publikacija koja je proizvod crnogorske naučne misli.
Na Filozofskom fakultetu u Beogradu, Tatjana Koprivica je 2016. godine odbranila doktorsku disertaciju „Arhitektura kasnoantičke Duklje. Mogućnost rekonstrukcije“. Oblasti njenog istraživanja su kasnoantička i srednjovjekovna umjetnost u Crnoj Gori i crnogorska kulturna baština. Zaposlena je kao naučna saradnica u Istorijskom institutu Univerziteta Crne Gore u Podgorici. U zborniku koji će uskoro biti štampan, našla se i sva relevantna dokumentacija o istraživanjima Dokleje s kraja XIX i početka XX vijeka.
RANE POHARE
Za Pobjedu, Koprivica kaže da o dugoj praksi devastiranja Dokleje, svjedoče istraživači i brojni putopisci koji su u drugoj polovini XIX i početkom XX vijeka posjetili Dokleju i o tome ostavili svjedočanstva.
- Država je pokušavala da spriječi krađu i preprodaju predmeta sa Dokleje. Istražni postupak koji je 1882. vođen po naredbi ministra vojnog vojvode Ilije Plamenca svjedoči da su za otuđivanje i prodaju ovih predmeta postojali uhodani putevi. Od Dokleje, preko Kotora ili Skadra, vodili su ka zainteresovanim kupcima u Evropi. O razmjerama ovakve trgovine svjedoči 1887. godine Marko Dragović, koji tvrdi da je sa Dokleje odnešeno sve što je bilo vrijedno - ističe Koprivica i upućuje na zapis iz lista „Glas Crnogorca“ od 16. avgusta 1887.
Tu je zapisano: „Kad su Turci gradili Vezirov most bez sumnje su se služili kamenjem sa tih razvalina. Novi most na Zeti, blizu Duklje, ograđen je većinom kamenjem od razvalina Duklje itd. Sad kad sam posjetio Duklju nosahu otole kamenje te ga đeljahu za neku obližnju crkvu. Raznošenje kamenja još se i sada produžava, ali se nema što već raznositi. Što god je valjalo odnešeno je. Kamenje iz spoljašnjega dijela zida povađeno je, te je ostalo nešto samo od unutrašnje strane“.
KNJAŽEVA VOLJA
Osvrnuvši se na prva naučna istraživanja Dokleje, Koprivica kaže da je Knjaz Nikola, zaslužan za njeno sistematsko istraživanje, suvereno raspolagao predmetima pronađenim na Dokleji.
- Kada su započeta istraživanja u januaru 1890. godine donio je odluku da svaki „duplikat“ s Dokleje bude poklonjen njegovoj kćerki, Zorki Karađorđević. Kako je Zorka preminula u martu 1890, ovo zavještanje je prenešeno na Zorkinog muža, Petra Karađorđevića. Nije poznato koji su sve predmeti završili u kolekciji porodice Karađorđević . Uoči početka arheoloških istraživanja Dokleje, u januaru 1890. godine, knjaz Nikola je sa pratnjom posjetio lokalitet i razriješio dilemu o mjestu na kom će početi iskopavanja. Kako svjedoči Lazar Tomanović: „Svi su očekivali da sam Gospodar mjesto naznači“. Knjaz je udario štapom na mjesto na kome je stajao i rekao: „E, dobro, neka se ovdje radnja otpočne“ - kaže Koprivica.
Dokleji je značajno naudila i gradnja dvorca na Kruševoj glavici u Podgorici. Koprivica podsjeća da su pripremni radovi za podizanje obavljani paralelno sa arheološkim istraživanjima na Dokleji i da je nadzornik radova, Božo Dukljanović, marta 1891. pisao Pavlu Rovinskom:
„...Banje otvaramo koje ste vi bili rekli, drugo tovarimo i ćeramo krše na Kruševac, kao što je zapovijedio Gospodar".
(opširnije u Pobjedi)
