Ni crnogorska politička zbilja nije daleko od prikazanog. Nekada smo na plenarnim zasijedanjima Skupštine Crne Gore gledali polemike i verbalne doskočice Slavka Perovića, Novaka Kilibarde, Dragana Šoća. Novo vrijeme rađa nove ljude i nove prilike pa tako danas svjedočimo raspravama u malo drugačijem kontekstu. Crnogorska Skupština, kao mjesto javne polemike, stjecište je i verbalnih, ali i drugih obračuna.
INCIDENT
Crnogorska javnost još pamti incident koji se prije dvije godine dogodio u holu Skupštine, kada je grupa poslanika Demokratskog fronta nasrnula na kolege iz Demokratske partije socijalista, izrevoltirana jer je prethodno vladajuća većina na Administrativnom odboru usvojila prijedlog o ukidanju imuniteta četvorici poslanika Fronta. Najglasniji među njima bio je Milan Knežević, koji je predsjednika Administrativnog odbora Luiđa Škrelju nazvao „ološem“ i zaprijetio mu da će da „kriva i na drugu nogu“.
Međutim, dvije godine kasnije, Knežević i Škrelja zakopali su ratne sjekire i sada se, kako i sami priznaju, „uredno pozdrave svaki put kada se sretnu“, a sve u svrhu profesionalnosti i odgovornog pristupa poslu. Škrelja kaže da sa Kneževićem sada razgovara „pristojno i ljudski“.
- Što se tiče Milana Kneževića, ja sam to rekao i na sudu. Ja u potpunosti razumijem u kakvoj situaciji je on bio kada me je napao, jer je direktno bio izložen odlukama Administrativnog odbora. Ja njega donekle mogu i da razumijem. Čovjek može i da pogriješi, da reaguje u afektu, sve je to u ljudskoj prirodi. Ja sa Kneževićem sada komuniciram pristojno i ljudski isto kao i ranije - kaže Škrelja. Isti odnos, međutim, nema i prema ostalim poslanicima Fronta, koji su tog dana Kneževića podržavali u brutalnim verbalnim, pa skoro i fizičkim napadima na njega. Škrelja priznaje da njima „nikada neće pružiti ruku“.
- Ja sam imao takve situacije u parlamentu koje se u odnosu prema nekim kolegama teško mogu zaboraviti. Svađa je ljudska stvar i dešava se svima pa i poslanicima. Ali nije bilo potrebe da ga drugi podržavaju u tome. Trebali su da mu kažu - stani malo, to tako ne treba i onda bi se sve brzo zaboravilo. Ali ljudi oko Kneževića koji su mene vrijeđali, misleći da time pomaže njemu, ja to nikad neću zaboraviti. I nema pristojnosti za njih. Neću da pominjem imena, ali u Skupštini ima poslanika kojima ja i moja porodica nikada u životu nećemo oprostiti. Ja njima nikad neću pružiti ruku. Nikad, da se razumijemo - poručio je Škrelja.
I Knežević koji, kako je i sam u više navrata objašnjavao, Luiđa Škrelju „od milošte zove Ljubo“, priznaje da sa njim sada ima pristojnu komunikaciju. - Sa Ljubom se pozdravim kada se sretnemo. Ja i Ljubo smo obnovili komunikaciju, koja je sada na nivou građanske korektnosti - navodi Knežević.
Poslanik DF-a u razgovoru za Pobjedu ističe i da je lider Liberalne partije Andrija Popović jedini kolega sa kojim se i formalno „pomirio“ nakon incidenta tokom jedne skupštinske rasprave. Tom prilikom, Popović je Kneževića nazvao „kretenom“, a ovaj mu odgovorio sa „bitango“.
- Jedini sa kim sam se ja pomirio je Andrija Popović, koji mi je prišao u holu Skupštine kad je bila ona priča o barikadiranju u Skupštini. Mi smo tu porazgovarali i jedan drugom rekli da nema potrebe da se stvaraju tenzije oko svih tih stvari. Nakon toga smo nastavili sa normalnom komunikacijom - priča Knežević.
ŠAMAR
Obračun teškim riječima za neke, međutim, nije dovoljan. Istom prilikom kada je grupa poslanika DF-a u holu narodnog doma verbalno nasrnula na kolege iz vladajućeg DPS-a, poslanica Fronta Marina Jočić pribjegla i primjeni fizičke sile, ošamarivši koleginicu iz vladajuće partije Martu Šćepanović. Jočić sada kaže kako su razmirice među kolegama različitih političkih opcija u parlamentu prirodne, poredeći ih sa onima koji se dešavaju u drugim kolektivima.
- Ne postoji kolektiv gdje ne dođe do nekih nesuglasica među kolegama. To isto, na kraju krajeva, važi i za porodicu – ističe Jočić. Ona navodi da nakon svega sa koleginicom Šćepanović, kada je posao u pitanju, ima korektnu komunikaciju.
- Sve te razmirice se kasnije završavaju korektnim kolegijalnim odnosom. Ja sam imala nekih konflikata sa Martom Šćepanović. Međutim, dok smo radili u odboru za pravosuđe sa gospođom Martom Šćepanović sam imala sasvim korektnu komunikaciju - zaključuje Jočić.
Izreka „po jutru se dan poznaje“ ne mora da važi u kontekstu posmatranja crnogorske zbilje. Sukobi su česti, a incidentna pomirenja se dešavaju, ali ne i potpuna pacifikacija. Valjda, da se ne bi zatvorio krug. Ali, nova godina, nova nafaka. Osvrćući se na minulo, u ravni realnog očekivanja su da sljedeća godina donese i nova kurtoazna pomirenja, pa u januaru ugledamo poslanike u miru i ozbiljnom radu.
