Ako imate dilemu da li je ova filmska godina bila dobra, razriješićete je vrlo lako. Dovoljno je samo da prebrojite scene koje su vas patosirale i razmislite da li ćete baš po njima još dugo, dugo pamtiti i prepričavati određene filmove, ma kakvi bili - promašeni, precijenjeni ili potpuno savršeni.
Sudeći prema našoj listi nezaboravnih scena, godina je bila više nego dobra. I vrlo čudna, opijumski snažna, budući da su čak i lošiji filmovi izvadili poneki trik iz rukava. Izdvojili smo 18 u čast odlazeće „osamnaestice“. Pozdravljamo je držeći fige da nam 2019. donese makar 19 puta više ovakvih scena. Skromna želja, zar ne?
1. Burning
Hae-mi (hipnotišuća Jun Jong-seo) ustaje, okreće leđa dvojici muškaraca, skida majicu i oblikuje ruke u pticu praćena džez temom „Generique“ Majlsa Dejvisa. I tako pleše, sa najširim, najspokojnijim osmijehom, zaštićena od svih nemira, sve dok muzika ne stane. Istog trenutka kad se pjesma ugasi, prestaje da pleše. I plače, neutješno plače, svjesna dubine svoje usamljenosti, u najljepšoj filmskoj sceni 2018. godine.
2. Cold War
Pavel Pavlikovski efektno je ulovio Zulinu „mušku“ neukrotivost i nježnost djevojčice u trenutku kada, obučena, nakon svađe sa Viktorom, ljutito psuje i skače u rijeku. No, plahovito čudovište u narednoj sekundi pretvorilo se u nimfu koja polako pliva unazad, zatvorenih očiju, ranjivo pjevajući „Dva srca“. Lako je zamisliti Tarkovskog, da je sada živ, kako gleda ovu scenu preplavljen nježnošću, iako je „izmišljao“ mane mnogim velikim filmovima.
3. Roma
Parkiranje kola, zemljotres, plaža, doček Nove godine, kupovina kolijevke prekinuta masakrom, čak i lunjanje meksičke dadilje kroz praznu kuću, nakon što gazdarica i njena djeca utvrde san – ne zna se koja je scena snimljena pažljivije i ljepše. Opet, teško je oteti se utisku da je režiser, scenarista i direktor fotografije Alfonso Kuaron napravio jedno od najvećih čuda snimajući scenu porođaja. U tom momentu, gledaoci ne posmatraju preplašenu Kleo, već su u porođajnoj sobi sa njom.
4. You Were Never Really Here
Džo (Hoakin Feniks) tone na dno jezera grleći ubijenu majku, čije je tijelo umotano u crnu plastičnu kesu. Kada snop njene srebrnaste kose proviri iz kese, uznemiravajući zelenilo vode, znate da je pred vama jedan od najpoetičnijh kadrova koje ste ikada vidjeli na velikom platnu. I tonete na dno sa njom i očajnim Džoom.
5. Avengers: Infinity War
Mrtva trka za najemotivniju scenu u superherojskom univerzumu (i šire) vodi se između posljednjih riječi preplašenog Spajdermena (Tom Holand) koji nestaje u naručju gospodina Starka (Robert Dauni Džunior) – i Gruta koji, dok iščezava, govori Roketu: „I am Groot“, što u prevodu znači: „Tata“.
6. First Reformed
Fascinantni film Pola Šradera obezbijedio je Itanu Hoku mnogo materijala da rola propovjednika Ernsta Tolera postane uloga njegovog života. Opet, svaki naredni šok je smiješan poslije prvog: Hok i Amanda Sejfrid, priljubljeni jedno uz drugo, podižu se sa zemlje i počinju da prelijeću kosmos, planine, šume, ulice pune automobila, polja automobilskih guma...
7. Sorry to Bother You
Posljednje i prvo pojavljivanje „ekvisapijensa“, čovjeka koji je genetičkim inžinjerinogm pretvoren u polukonja. Muzičar Buts Rajli jeste režiser debitant, ali uspio je da nam podvali jezivo upečatljivu metaforu o krvožednosti kapitalizma. I objasni da postoji razlika između prodavanja usisivača, enciklopedija, Starbaks kafe – i trgovine holokaustom.
8. BlacKkKlansman
Vrhunac filma Spajka Lija: režiserov šamar nemoralnom remek djelu „The Birth of a Nation“. Ako se tokom ovog segmenta, klimaksa Lijevog filma, na trenutak ne osjetite loše zbog toga što ste bijeli, zapitajte se čime hranite malog fašova u sebi.
9. Wild Pear Tree
Turski maestro Nuri Bilge Džejlan nije snimio jedan od najboljih filmova, nego romana godine. Duge rasprave i solilokviji glavnog junaka drže gledaoce prikovane za stolicu baš kao i velika literatura. Opet, magijski realizam kojim je Džejlan dotakao pojedine momente – ono je što će najduže ostati sa vama. Lice bebe prekriveno mravima nećete zaboraviti nikada, baš kao ni Markesov Makondo.
10. Bohemian Rhapsody
Najveća ironija? Jedan od najgorih filmova godine krunisan je krajem većim od života. Brajan Singer omanuo je sve u vezi sa biografijom Fredija Merkjurija i benda The Quuen, ali njihov nastup na Lajv ejdu režiran je bez ijedne jedine greške.
11. A Star Is Born
Brucoška režija Bredlija Kupera precijenjena je dozlaboga. Opet, momenat kada se Lejdi Gaga penje na scenu i izvodi „Shallow“ prvi put – mora natjerati u stav „mirno“! svaku dlaku na tijelu. Nema ona samo glasčinu. Lejdi Gaga je i brutalni glumački talenat.
12. Happy as Lazzaro
Film zarobljava pažnju već prvom, nezaboravnom scenom: prosidbom djevojke iz toliko uboge i siromašne italijanske porodice, da budući mladoženja i njegovi pratioci dobijaju samo dva gutljaja pića i nekoliko parčadi hljeba da „nazdrave“ mladencima. Režiserka Aliće Rorvaher isporučuje još mnogo momenata za nezaborav, ali skoro nijedan nema emotivnu snagu kao finalni, u kom vidimo Lazarevo lice okupano krvlju. I te hristolike oči, stvorene za neki svijet mnogo bolji od ovog kojim hodamo...
13. The House That Jack Built
Većina će pamtiti ovaj film po odsječenim grudima, razmrskanim glavama dva dječaka i ostalim „zlodjelima“ Larsa fon Trira. Ali, ne... Ključna scena je ona u kojoj Džek (Met Dilon) vidi kosače. I shvatite dubinu njegove izgubljenosti.
14. The Tale
Dok Dženifer (Lora Dern) priča o sebi kada je imala 13 godina, vidimo flešbek koji je prikazuje kao „lolitastu“ tinejdžerku. No, nakon što je majka ispravlja, objasnivši da je tako izgledala tek nekoliko godina kasnije, pred našim očima odjednom se ukazuje lice jedanaestogodišnje Izabel Nelise. Rafal u stomak. Nekoliko sekundi čistog užasa.
U većini filmova u čijem je fokusu silovanje maloljetnice, ovakve uloge dobijaju starije, fizički izazovnije glumice. Zbog toga je lako zaboraviti da je riječ o silovanju djeteta. No, režiserka Dženifer Foks nije napravila takvu grešku.
15. Ballad of Buster Scruggs
Trominutna scena okršaja, poslije kog se kafana horski priključuje Basteru Skragsu (Tim Blejk Nelson) u pjevanju pjesme „Surly Joe“, zaslužuje antologijsko mjesto u u istoriji filma. Kad je riječ o miješanju nasilja i humora, braća Koen su alhemičari svog zanata.
16. Hereditary
Taman kada ste se ušuškali onoliko koliko je to moguće misleći da ćete gledati film o zaposjednutoj djevojčici, režiser Ari Aster zarotirao je priču u drugom pravcu. I to kako: automobilskom vožnjom u kojom samo zahvaljujući zvuku shvatate da je dijete obezglavljeno. „Hereditary“ je jeziv zbog ovakvih scena i iznevjeravanja očekivanja na najbolji mogući način, a ne zbog narednih „demonskih“ momenata.
17. A Quiet Place
Zaglušujuća tišina je najažurnija pokretna turbina filma Džona Krasinskog. Ni u jednoj sceni to nije prikazano bolje nego u onoj u kojoj se, na svijetu u kom se svaki proizvedeni šum može platiti životom, porađa Evelin koju igra sjajna Emili Blant.
18. Deadpool 2
Dvojka u režiji Dejvida Liča mnogo je gora od „Dedpula“ jedinice, ali jednostavno ne možete da je mrzite zbog sitnih momenata velike đenijalštine. Konkretno, zbog kameo uloge Breda Pita koja traje manje od sekunde. Da ste u tom trenutku trepnuli, propustili biste jednu od najboljih fora godine!
M. IVANOVIĆ
FOTO: imdb.com / youtube.com / screenshot
