Razgovarao:
Nikola RAJOVIĆ
Janko Nilović je kompozitor, aranžer, pijanista, dobitnik Gremi nagrade, autor sa kojim su sarađivale mnoge svjetske zvijezde, od Pola Godfrija iz benda Morcheeba, do Džej-Zija. No, na spomen njegovog imena, mnogi ljubitelji muzike u Crnoj Gori neće znati o kome govorite, posebno ne da je Jankov otac rođen u našoj zemlji, čijom je muzikom fasciniran od malena.
Otkrio sam Nilovićevo stvaralaštvo početkom stoljeća, a prije nekoliko godina semplovao sam njegove kompozicije. Tom prilikom, uspio sam da stupim u imejl prepisku sa njim.
Naši razgovori o muzici označili su polaznu tačku za Jankovo gostovanje u Objektivu i prvi veliki intervju koji je dao crnogorskim medijima.
OBJEKTIV: Rođeni ste u Istanbulu u Ambasadi Francuske, dugo živite u Francuskoj. Govorili ste o svom porijeklu u intervjuima, „Montenegro“ je dio jednog Vašeg muzičkog djela. Što za Vas znače crnogorski korijeni?
NILOVIĆ: Neki ljudi me znaju u Crnoj Gori, ali niko nije kontaktirao sa mnom. Niko nije prorok u svojoj zemlji. Dobijam mnogo zahtjeva osoba koje žele da budu moji prijatelji na Fejsbuku ili mrežama kakva je Linkedin, ali ti si jedini koji je kontaktirao sa mnom na profesionalnoj osnovi. Ljude više interesuju strane zvijezde. Imao sam nekoliko nekoherentnih poziva za nastupe, ništa za sada nije realizovano, ali se nadam da ćemo u budućnosti naći način da moj džez trio nastupi u Crnoj Gori.
OBJEKTIV: Domaća muzička publika koja poštuje Vaš rad i dalje je u uvjerenju da nikada nijeste bili u Crnoj Gori. Ipak, nijesu u pravu, bili ste ovdje mnogo puta. Kako je opisujete ljudima koji nijesu posjetili našu zemlju?
NILOVIĆ: Kao što znate, moje porijeklo je od majke iz Grčke i oca iz Crne Gore. Crna Gora me kao domovina više fascinirala nego Grčka. Kao što je pjesnik rekao: „Čovjek koji ne traži svoje porijeklo je mrtav čovjek“.
Možda ću jednog dana komponovati posebnu muziku predodređenu za Crnu Goru. Inače, prvi put sam doputovao u očevu domovinu 1968. godine. Poslije toga, često sam dolazio u periodu od 1972. do 2012. U posljednjih nekoliko godina nijesam našao vremena da dođem zbog obaveza, ali svakako planiram još posjeta u narednom periodu.
Ljudi ne znaju za moje boravke u Crnoj Gori zato što ih ne zanima moj privatni život. To je normalno, jer nijesam toliko poznat u zemlji.
OBJEKTIV: Postoji teorija da svaki umjetnik cijelog života stvara varijacije na jednu ili dvije glavne stvari koje je volio, koje su ga preokupirale, boljele ili radovale u djetinjstvu. Čega se najjasnije sjećate u vezi sa odrastanjem i ima li ova teorija smisla kada se primijeni na rad Janka Nilovića?
NILOVIĆ: Kada sam imao pet godina, sjećam se da je moj otac svirao flautu i gusle na divanu. Ostajao sam satima da slušam stare pjesme popularne u brdima. Kada je umro, bio sam tinejdžer. Nikad nijesam zaboravio te zvukove i poetične pjesme. I dan-danas me inspirišu u svim kompozicijama. To možete čuti i kroz solo particije udaraljki u projektu „Suite Balkanique“, koji je inspirisan Crnom Gorom.
OBJEKTIV: Pionir ste kompleksnijeg zvuka u library muzici. To najbolje potkrepljuje Vaš album „Psych Impressions“. Library muzika bi se mogla definisati kao ultimativna fuzija džeza, ambijenta, popa, roka, latino pravaca, fanka, soula, psyche, easy listeninga i klasične muzike. Da li ta kombinacija daje najveću kreativnu slobodu, s obzirom na to da je potrebno komponovati „van kutije“, a opet imajući određene scene u vidu?
NILOVIĆ: Rad na library muzici sam počeo na poziv izdavača Montparnasse 2000. To je bio neočekivan projekat. Bio je veoma zanimljiv. Naučio sam mnogo toga. Volio sam ovaj period, kombinaciju svih vrsta stilova. Direktor iz MP 2000 mi je dozvolio da radim slobodno. Nikada nijesam mislio da mogu da imam toliko uspjeha u library muzici poslije toliko godina rada. Poslije skorašnjih projekta „American Singer“ i mjuzikla „Soul Vibrations“ koji se izvode u Los Anđelesu, radim na dva različita materijala. Prvi je koncert za klavir i orkestar, a drugi „Super Africa“, pa zašto da ne, u dogledno vrijeme, i „Montenegro, My Soul“.
OBJEKTIV: Hip-hop i bigbeat su najzaslužniji za veliko interesovanje za library muziku poslije devedesetih godina. Djelove autorskih kompozicija ustupili ste velikim zvijzdama kao što su Jay-Z, Dr Dre, The Betnuts, Joey Badass... Kakav je osjećaj kada čujete dio autorske kompozicije u planetarnom hitu?
NILOVIĆ: Uvijek sam srećan da čujem moje kompozicije ili djelove prilagođene, odnosno ugrađene u pijesme tako različitih izvođača. Otvoren sam za takve saradnje. Neke od njih povećavaju i značaj i popularnost mojih kompozicija.
OBJEKTIV: Godine 2010. dobili ste Gremi nagradu za najbolju rep pjesmu kao autor kompozicije „D.O.A.“ koju izvodi Jay-Z. Da li je taj sample inicijalno iskorišćen bez Vaše dozvole?
NILOVIĆ: Nije. Šon Karter (Jay-Z) me je pozvao iz Njujorka i pitao za dozvolu da iskoristi dio moje kompozicije „In The Space“ u njegovoj „D.O.A.(Death of Auto-Tune)“. Bio je vrlo korektan, potpisali smo ugovor. Na kraju je to bio pravi uspjeh krunisan Gremijem.
OBJEKTIV: Potpisali ste više od 100 muzičkih izdanja. Na koja ste najponosniji?
NILOVIĆ: Postoje tri albuma na koje sam ponosan. To su: „Rythmes Contemporains“, „Balkan Impressions“ i „Suite Balkanique“.
OBJEKTIV: Kako izgleda Vaš stvaralački proces?
NILOVIĆ: Prvo ideja (naziv), zatim muzika i aranžman. Moj način komponovanja je veoma brz. Mogu da napišem pet ili šest pjesama u jednom danu, klasično djelo u maksimalno tri mjeseca, 12 aranžmana u jednoj sedmici. Mogu da pišem bilo gdje (kafići, restorani, tokom vožnje, u bašti...), u svako doba dana i noći. Pored toga, u međuvremenu, brinem o porodici i svim vrstama kućnih obaveza. Moji unuci kažu da sam superaktivni djeda.
OBJEKTIV: Imate iskustva sa big bendom od 25 članova. Da li je to ultimativno sredstvo izražavanja ili biste mogli da budete sasvim zadovoljni i sa džez trio postavom?
NILOVIĆ: Nažalost, veoma rijetko dobijam ponude za koncerte za moj big bend, ali mnogo lakše ide kada nastupam sa trijom ili kao pijanista (solista), tako da se u tim formacijama najviše nastupa.
OBJEKTIV: U jednom intervjuu u kom je pomenut album „Super America“, kazali ste da biste voljeli da se pozabavite i afričkim kontinentom. Možemo li da uskoro da očekujemo album „Super Africa“?
NILOVIĆ: Afrička muzika je veoma bogata perkusijama, a posebno ritmičkim paternima. Kada sam putovao tamo, išao sam na koncerte i predstave u Sijera Leoneu, Senegalu i Keniji. To je bilo vrlo inspirativno iskustvo.
Volim i afro-kubansku muziku. Jednom prilikom je legendarni Arturo Sandoval svirao uz moje kompozicije. Volim i sjevernoafričke ritmove (Kabile - Berber). Plan je da obuhvatim sve te različite etničke stilove na jednoj ploči. Želeo bih da taj projekat snimim u Senegalu. Tamo su najbolji muzičari.
OBJEKTIV: Kako vidite budućnost popularne muzike, a kako avangardnih pravaca koje istražujete?
NILOVIĆ: Budućnost popularne muzike, kako klasične tako i džez, jeste veoma paradoksalna. Dio ljubitelja muzike osvrće se isključivo na prošlost, konkretno pedesete, šezdesete, sedamdesete - a drugi dio priznaje samo aktuelne stvari. Postoji dobra i loša muzika u svim žanrovima, od klasične, preko džeza, do popularne.
Pokušavam da pronađem i pretražim eklektična sredstva, nešto što pokriva savremene potrebe koje se kreću naprijed. Nije lako, priznajem, ali ću dati sve od sebe. Testiraću svoja stremljenja „Koncertom za klavir“.
Od Debisija do Njegoša
Na molbu redakcije, Janko Nilović izdvojio je mini-listu omiljenih stvari bez kojih ne može da zamisli život, kao i favorite za sva vremena kada je riječ o filmovima, muzici i knjigama.
Janko nije Janko bez... pisanja, čitanja, sviranja, porodice, putovanja, tenisa i plivanja.
Muziku za sva vremena stvarali su: Rimski Korsakov, Klod Debisi, Bil Evans, Pol Dezmond, Frenk Sinatra, Džuli London, Igor Stravinski, Marija Kalas, Sara Von i Sergej Rahmanjinov.
Filmovi kojima se uvijek vraćam su: „Rebel Without a Cause“ (1955) i „East of Eden“ (1955) sa Džejmsom Dinom, „A Streetcar Named Desire“ (1951) i „On the Waterfront“ (1954) sa Marlonom Brandom, „Avatar“ (2009), „Gran Torino“ (2008), „Skupljači perja“ (1967)...
Među knjigama koje posebno cijenim su: Biblija, kao i djela Nazima Hikmeta, Homera, Petra Drugog Petrovića Njegoša, Viktora Igoa, Ernesta Hemingveja i Janisa Ricosa.
FOTO: jankonilovic.com / FB stranica Janko Nilovic / discogs.com
