Talenat vrhunskog gitariste Marka Noflera leži u mangupskoj vještini da nagovijesti, dotakne i ne pretjera, niti potjera instrument skroz do kraja. Baš kao Klepton, jedan od najslavnijih sinova Glazgova uvijek više brine o cjelini pjesme nego za gitarsku opservaciju.
Koliko god bila kvalitetna i jedinstvena, gitara je samo alat u rukama majstora koji gazi 70. godinu. Zvuči nevjerovatno, ali od posljednjeg Dire Straits albuma prošlo je pola Noflerovog života.
Pored te plemenite uzdržanosti, Noflerov gitarski i autorski talenat ogleda se u perfektnom spajanju nasljeđa keltskog folka i muzike američkog Juga i Zapada. Na albumu „Down the Road Wherever“ je, čini se, ipak malo pretjerao u nizanju pjesama koje su dio jednog ili drugog nasljeđa. Na ploči od 16 pjesama nepotrebna je čitava posljednja trećina.
Valja istaći da je ovo vrlo nepretenciozno djelo. Nofler se nije dao u potragu za velikom pjesmom. Svirao je muziku koju voli i osjeća.
Uvodna pjesma „Trapper Man“ donosi jednu od ključnih tema albuma: žal što nova vremena nijesu tako jednostavna kao pošten, pregalački život roditelja ili Noflerovog odrastanja. Ova misao je konkretnija u „Just a Boy Away from Home“, koja žuri u pomalo pretjeran galop iz američkog folka u vrlo poznat britanski zvuk, kada je napola presiječe melodija klasika „You'll Never Walk Alone“.
Prepoznatljivom zvuku Dire Straitsa najbliži je u pjesmi „Good on You Son“, u još jednom u nizu juriša sa jedne na drugu stranu muzičkog okeana - da bi se do kraja numere vratio nazad... Vrtoglavo, ali zabavno i pravo pod kožu, za melodiju od koje nećete moći da pobjegnete danima. Dovoljno za trijumf veterana koji nikom nije dužan da objašnjava bilo što, pa ni to zašto ne stvara malo angažovaniju, „oštriju“ ili konceptualniju muziku. S. S.
Ocjena: 66/100
