Kultura

Baletanke na kaldrmi

Najljepšim melodijama nije potreban tekst. Nepogrešivo znate i osjećate – sve o čemu vam pričaju. Prije nego što je najpoznatija pjesma Makadama dobila tekst, a melodija potekla po gitari, Mirsad Serhatlić znao je - mora se zvati „Balerina“!
Baletanke na kaldrmi
Objektiv/PobjedaIzvor

Jedinstven šmek

Grupa Makadam ovog decembra slavi 40 godina od osnivanja - a taj period, zima na proljeće 1982. godine, bila je njen Everest, najviša tačka. Ali, i njen Rubikon, tačka bez povratka. Oslikana albumom sa imenom udarne pjesme - sa najljepšim omotom ploče crnogorske popularne muzike.

Elegantne noge u baletankama u savršenom stavu iznad trošne kaldrme, pored izlizane i bačene kutije aspirina - tako jak, simboličan motiv. Vertikala bjeline, naspram učmalog sivila prolaznosti. Baš kao pjesma, i ta fotografija bila je u potpunosti titogradski, starovaroški proizvod. Jer autor je bio Mirsadov drugar, naš poznati slikar Kemal Ramujkić.

Tri decenije nakon debi albuma, već afirmisana grupa imala je reputaciju jedne od vokalno najjačih u Jugoslaviji. Aranžmani klavijaturiste Savina Batanova bendu su pružali na domaćoj sceni tada jedinstven, disko fanki šmek. Ako je prva ploča snimljena 1979. u uslovima oskudice, u studiju „na ivici regularnosti za igru“ – „Balerina“ je morala da bude vrhunski proizvod.

 

Ljepota melodije

Ali, krenimo redom: prvo su svi članovi benda ostali zatečeni ljepotom melodije koja je tekla pod Mirsadovim prstima, pa je i Mirsova majka Zepa pored starovaroškog šporeta dodala: „Ma, od ove bolje nema“.

Tad se dostojnog teksta latio naš najpoznatiji tekstopisac Minjo Perić. On i Mirsad uradili su sjajan posao, baš kao i za skoro sve od osam pjesama albuma čiji je aranžman potpisao Batanov, poput „Dame“ koja otvara album. Otklon, malo manje rokerski, više ka pop melodici, bio je očekivan, s obzirom na to da je bend bio redovan predstavnik RT Titograd na festivalima, prije svega u Opatiji.

Pjesma je predstavljena pred žirijem republika i pokrajina Jugoslovenske radio- televizije u martu 1982. godine. To što je završila sa 34 boda, 20 manje od pobjedničke Aske, već tada je bacalo sjenku sumnje na pristrasnost žirija i „glasanje po ključu“. „Balerina“ nije dobila ni bod iz Prištine i Novog Sada, pa sedmo mjesto nije mnogo značilo. Kao ni priznanje pobjednika, Sanje Ilića iz grupe Aska, da je to najljepša pjesma izbora.

02-balerina

Vječni sastav

Za nas je bitno to, što je ploča „Balerina“ uhvatila osoben duh titogradske mladosti, koji još traje. Muzika za ples, mangupska autoironija u momentima neprebolne ljubavi i vječita privrženost nekoj neuhvaljivoj, radosnoj ljepoti - to je bio Makadam. I ta pirueta nad kaldrmom nastavlja da treperi.

Ploča „Balerina“ nije doprla do najšire jugoslovenske publike. Distribucija izdavača Sarajevo diska bila je očajno urađena. U toj mjeri, da je bend postao mnogo afirmisaniji u Sarajevu nego bilo gdje drugo, pa i u svom Titogradu.

U naredne dvije godine bend će napustiti Savino Batanov, a sa njim će otići i prepoznatljiv stilski pečat. Ostali članovi dobiće posao na RT Titograd, sa izuzetkom klavijaturiste Zlatka Zakrajšeka - novog direktora lokalne Srednje muzičke škole... Slikar Kemal Ramujkić, u beogradskom ateljeu, i sada pobožnom marljivošću slika starovaroški kamen i čemprese iz ulice djetinjstva.

Ipak, sa unutrašnje strane ploče „Balerina“ piše: „Makadam, u doživotnom sastavu: Mirsad Serhatlić gitara i vokalni solista, Savino Batanov klavijature, Miodrag Radonjić Džemo bas gitara, Josip Kestner bubnjevi, Zlatko Zakrajšek klavijature“. Nama ostaje samo da kažemo: „Balerina“ traje, u svom vječnom sastavu. Stojan STAMENIĆ

 

FOTO: discogs.com

Portal Analitika