Jedinstven šmek
Grupa Makadam ovog decembra slavi 40 godina od osnivanja - a taj period, zima na proljeće 1982. godine, bila je njen Everest, najviša tačka. Ali, i njen Rubikon, tačka bez povratka. Oslikana albumom sa imenom udarne pjesme - sa najljepšim omotom ploče crnogorske popularne muzike.
Elegantne noge u baletankama u savršenom stavu iznad trošne kaldrme, pored izlizane i bačene kutije aspirina - tako jak, simboličan motiv. Vertikala bjeline, naspram učmalog sivila prolaznosti. Baš kao pjesma, i ta fotografija bila je u potpunosti titogradski, starovaroški proizvod. Jer autor je bio Mirsadov drugar, naš poznati slikar Kemal Ramujkić.
Tri decenije nakon debi albuma, već afirmisana grupa imala je reputaciju jedne od vokalno najjačih u Jugoslaviji. Aranžmani klavijaturiste Savina Batanova bendu su pružali na domaćoj sceni tada jedinstven, disko fanki šmek. Ako je prva ploča snimljena 1979. u uslovima oskudice, u studiju „na ivici regularnosti za igru“ – „Balerina“ je morala da bude vrhunski proizvod.
Ljepota melodije
Ali, krenimo redom: prvo su svi članovi benda ostali zatečeni ljepotom melodije koja je tekla pod Mirsadovim prstima, pa je i Mirsova majka Zepa pored starovaroškog šporeta dodala: „Ma, od ove bolje nema“.
Tad se dostojnog teksta latio naš najpoznatiji tekstopisac Minjo Perić. On i Mirsad uradili su sjajan posao, baš kao i za skoro sve od osam pjesama albuma čiji je aranžman potpisao Batanov, poput „Dame“ koja otvara album. Otklon, malo manje rokerski, više ka pop melodici, bio je očekivan, s obzirom na to da je bend bio redovan predstavnik RT Titograd na festivalima, prije svega u Opatiji.
Pjesma je predstavljena pred žirijem republika i pokrajina Jugoslovenske radio- televizije u martu 1982. godine. To što je završila sa 34 boda, 20 manje od pobjedničke Aske, već tada je bacalo sjenku sumnje na pristrasnost žirija i „glasanje po ključu“. „Balerina“ nije dobila ni bod iz Prištine i Novog Sada, pa sedmo mjesto nije mnogo značilo. Kao ni priznanje pobjednika, Sanje Ilića iz grupe Aska, da je to najljepša pjesma izbora.
Vječni sastav
Za nas je bitno to, što je ploča „Balerina“ uhvatila osoben duh titogradske mladosti, koji još traje. Muzika za ples, mangupska autoironija u momentima neprebolne ljubavi i vječita privrženost nekoj neuhvaljivoj, radosnoj ljepoti - to je bio Makadam. I ta pirueta nad kaldrmom nastavlja da treperi.
Ploča „Balerina“ nije doprla do najšire jugoslovenske publike. Distribucija izdavača Sarajevo diska bila je očajno urađena. U toj mjeri, da je bend postao mnogo afirmisaniji u Sarajevu nego bilo gdje drugo, pa i u svom Titogradu.
U naredne dvije godine bend će napustiti Savino Batanov, a sa njim će otići i prepoznatljiv stilski pečat. Ostali članovi dobiće posao na RT Titograd, sa izuzetkom klavijaturiste Zlatka Zakrajšeka - novog direktora lokalne Srednje muzičke škole... Slikar Kemal Ramujkić, u beogradskom ateljeu, i sada pobožnom marljivošću slika starovaroški kamen i čemprese iz ulice djetinjstva.
Ipak, sa unutrašnje strane ploče „Balerina“ piše: „Makadam, u doživotnom sastavu: Mirsad Serhatlić gitara i vokalni solista, Savino Batanov klavijature, Miodrag Radonjić Džemo bas gitara, Josip Kestner bubnjevi, Zlatko Zakrajšek klavijature“. Nama ostaje samo da kažemo: „Balerina“ traje, u svom vječnom sastavu. Stojan STAMENIĆ
