„Ivo Vizin – kapetan od snova“ govori o najpoznatijem kapetanu iz Boke i prvom Slovenu koji je oplovio svijet. To je i topla priča o ljubavi, odrastanju, napuštanju i, na kraju, o pobjedi dobra nad zlom.
Novi naslov sa naše Dramske scene za djecu uradili smo u koprodukciji sa Kotorskim festivalom pozorišta za djecu i KC „Nikola Đurković”, a premijerno je izveden 5. decembra u Kotoru. Riječ je o pobjedničkom komadu trećeg Konkursa za najbolji dramski tekst za djecu i mlade koji realizuje ASSITEJ centar Crna Gora.
Igraju: Vule Marković, Jelena Simić, Sanja Popović, Miloš Pejović, Goran Slavić, Branka Femić, Pavle Popović i Pavle Ilić.
Pored reditelja, u autorskom timu su i dramaturškinja Dragana Tripiković, scenografkinja Smiljka Šeparović-Radonjić, kostimografkinja Dragica Laušević, kompozitor Nemanja Bečanović i koreografkinja Slavka Nelević. Dizajn svjetla potpisuju Zoran Rakočević i Slavka Nelević.
Podgorička premijera „Iva Vizina - kapetana od snova“ realizovana je u okviru Decembarske umjetničke scene – DEUS 2018. Riječ je o tradicionalnoj kulturnoj manifestaciji koja građanima glavnog grada tokom ovog mjeseca nudi širok dijapazon kvalitetnih književnih, teatarskih, likovnih, muzičkih i filmskih sadražaja.
Riječ reditelja:
Šta je to heroj? Kako se mjeri njegovo junaštvo? Kako izgleda? Je li visok, snažan, gromkog glasa? Jede li spanać? Kupa li se svaki dan u buretu punom čarobnog napitka? Gađa li strijelom tačno u centar mete? Krade li zlatno runo od bogova?
Moj heroj je Ivo Vizin, jedan dječak koji je prije dva vijeka rođen u Boki. To što je kasnije ostvario svoj san oplovivši zemaljsku kuglu, to su samo posljedice njegovog herojstva. Kad je imao dvanaest godina, postao je velik. A kako? Vrlo lako. Nije zaboravio na porodične vrijednosti ni u najtežim momentima svog siromašnog odrastanja. Bosonog, pa šta? Ne mora heroj da ima cipele. Može slobodno da ima i rupe na laktovima i koljenima. Pocijepana košulja nije strasna stvar, ako imaš srce. Prazan džep je sasvim u redu ako je duša puna kao nar.
Heroj, dakle, može da bude i ovakav i onakav, ali mora biti plemenit. Nemojte da zaboravite da poljubite majku svakog jutra, da pomilujete mlađeg brata ili sestru, da podijelite sendvič sa školskim drugom, da pomognete baki da pređe ulicu, da zalijete cvijeće u bašti, da čuvate parkovsku klupu, da nahranite pticu, da pomognete svima kojima pomoć treba. To je jedini način da vas istorija zapamti.
Ivo Vizin je svojim saosjećanjem sa ljudima koji su prošli kroz njegovo teško djetinjstvo stvorio sebi vječan put. Dosegao je do Rta dobre nade prije nego se otisnuo na pučinu. Jer dobra nada je unutra, u svakome od nas. Pitanje je samo da li će scile i haribde našeg brzog života u kojem gubimo empatiju, zaboravljamo najpreče – porodicu i najbolje prijatelje, u kojem jurimo za ispraznim uspjehom karijere i ostvarenjima u kojima smo surovo osamljeni i odaljeni od suštine, uspjeti da nas zauvijek zarobe i poraze kao ljude.
Otisnimo se u plovidbu za smislom života. Vjerujte, ništa lakše.
Zoran Rakočević
Riječ spisateljice:
Ova drama je nastala kao moj prvi pokušaj da se oprobam u pisanju za djecu. Kad sam razmišljala kako napisati takav komad, sjetila sam se jedne davne izjave čuvenog dječjeg pisca Duška Radovića, koji je na to pitanje odgovorio: „Kao za odrasle samo mnogo bolje“. Nijesam znala mogu li mnogo bolje, ali sam odlučila da probam da zađem u taj čarobni svijet djetinjstva. Krenula sam od sebe, tragala za temom i idejom koja bi meni kao djetetu bila zanimljiva. Tako sam šetajući i razmišljajući naišla na ulicu koja nosi ime našeg čuvenog pomorca Iva Vizina. Tada mi je sinula ideja da razmislim o čemu je mogao kao dječak da mašta neko ko je u to doba oplovio svijet. Istraživala sam i našla vrlo malo, takoreći nimalo, podataka o tom periodu života Iva Vizina. Onda sam odlučila da domaštam njegovo djetinjstvo, da smislim sve likove i njihove okolnosti. I tako je nastao ovaj komad. Kao moja fikcija koja je inspirisana odraslim Ivom Vizinom i njegovim dostignućima. Bilo je intresantno u Ivovom djetinjstvu naći motivaciju za sve ono što je kasnije postao i postigao. Kroz komad sam pokušala da ispričam priču o odrastranju na pravim vrijednostima, o mijenjanju svijeta u kojem živimo na bolje, o borbi za ljubav i dobro i na kraju o pobjedi dobra nad zlom.
Jelena Lela Milošević
