Piše:
Vladimir Maraš
Jedan moj drug pošao je nedavno do Beča, do nekih rođaka koje obiđe s vremena na vrijeme. Pozajmio je automobil od njih i krenuo malo da ubije vrijeme, da obiđe grad, nađe se s nekim prijateljima, Balkancima na privremenom radu u Austriji.
Nakon mjesec, na kućnu adresu u Beogradu stigli su mu zanimljivi dokazi, koje su mu proslijedili upravo rođaci kod kojih je bio. Njima je to poslala austrijska policija, vodeći se oznakom na tablicama. Fotografije svih prekršaja koje je tog dana načinio - od jednog crvenog svjetla, preko vožnje žutom (bus) trakom i nepoštovanja pješaka koji je krenuo da pređe ulicu na pješačkom prelazu, do nepropisnog prestrojavanja i sličnih rabota. Oko 700 eura kazne. Sića. Ali, više neće.
*****
Nedavno sam se, poslije sto godina, obreo na gradskim ulicama u kasnim večernjim satima u ulozi vozača. Bilo je skoro sat nakon ponoći. Vozio sam glavnim gradskim (podgoričkim) bulevarom, tako što sam se uključio kod hotela „Hilton“ i krenuo ka Bloku pet.
Od početne do završne tačke na tom bulevarskom zahvatu, otprilike, imamo sedam semaforski uređenih raskrsnica. Bulevar je širok, poprečne ulice gdje pomenuti semafori uređuju protok vozila, takođe pregledne. E pazite sad ovo - u vrijeme koje sam pomenuo (ponedjeljak na utorak, jedan sat iza ponoći), na svakoj od ovih sedam bulevarskih raskrsnica dogodio se minimum jedan saobraćajni prekršaj sa potencijalno teškim ishodom.
Dakle, konkretno i veoma direktno, radi se o prolascima na crveno svjetlo. Učinak prekršaja po semaforu – 100 posto.
Kada vozite normalno, u skladu sa propisima, pa vidite da se vozači odnose na ovaj način prema sebi i ostalim učesnicima u saobraćaju, zapitate se - da li je moguće da policija nije u stanju da savjesne vozače zaštiti od ovakve bahatosti ili obijesti, kako vam volja.
Jeste da je kasno, ponedjeljak je veče, (što se tek dešava petkom ili subotom?), nema mnogo saobraćaja, ali zaista, događaju se veoma opasni, rekao bih nepotrebno rizični modeli ponašanja, najčešće bez posljedica po one koji ih čine. Nijesmo samo jednom pročitali da se na bulevaru dogodio saobraćajni udes, srećom, najčešće bez žrtava, ali sa značajnom materijalnom štetom.
Što je, zaboga, potrebno trezvenom čovjeku za volanom, u bilo koje doba dana i noći, da se vozilom „pripne“ na betonsko ostrvo, koje je u suštini, „štitnik“ za semafor? Da se razumijemo: u većini slučajeva ništa, osim nečijeg nemara i bahatosti.
Svakako, kada ste za volanom, a to dobro znaju iskusni vozači, teško je predvidjeti sve moguće situacije. Zato, ne predviđajte, nego se prilagođavajte svakoj situaciji, kao da je prvi put u životu vidite i ne dozvolite da vas svakodnevna rutina za volanom (poznate raskrsnice, ulice, „hvatanje“ semaforskog tajminga) opusti u mjeri u kojoj ćete izgubiti osjećaj za sebe i druge.
Nikako kroz žuto svjetlo! Jer, kad odlučite ovo za „žuto“, nikada nećete proći kroz crveno, a sudeći prema mom iskustvu, to je standardna pojava, posebno u vrijeme oko i nakon ponoći. Zato, pazite se kad prolazite i na svoje zeleno, nema opuštanja.
*****
Okej, mislim, svako ima pravo da svoj život stavlja na kocku, ali nema pravo da to radi i vašem životu. Ne razumijem zbog čega policija ne primjenjuje represivniji model kažnjavanja saobraćajnih prekršaja ovog tipa? Ovo je direktno ugrožavanje života i imovine.
Koliko sam upućen, na svakoj raskrsnici imamo video-nadzor. Samim tim, svakom ko napravi takvu vrstu prekršaja, u najboljem slučaju trebalo bi da nakon sedam do deset dana, na kućnu adresu stigne obavještenje o učinjenom saobraćajnom prekršaju, s prigodnom fotografijom i masnom kaznom. Pa ako se ponovi, još masnijom. A za treći put, poslastica: zabrana upravljanja motornim vozilom makar tri do pet godina. Siguran sam da bi se situacija popravila.
Svakodnevno možemo da vidimo jasne i konkretne primjere nepoštovanja zakona. Zašto je reakcija onih koji bi trebalo da sprovode zakone - mlaka, ili skoro da je nema, pitanje je za sve nas. Dok se to ne promijeni, nema sreće. I što je važnije, dok zakon ne bude važio isto i za mene, i za tebe ili za nekog ministra, mrka kapa.
Ajde što oni imaju dozvolu da troše naše pare na razne (ne)dozvljene načine, to smo im dali, neka ih, ali poštovanje zakona mora da bude svačija obaveza. Imamo mi zakone, ali nemamo volju da ih sprovodimo. Ne samo u saobraćaju.
