Kako je saopšteno iz predsjednikovog kabineta, Presidencija Roke Saenz Penja od danas ima prvu „Crnogorsku kuću“, čijim otvaranjem se stvaraju uslovi za sticanje novih znanja, za očuvanje jezika i kulture kod mlađih generacija, za njegovanje tradicije i identiteta.
“Srećna je okolnost što živimo u vremenu novih tehnologija, kada više geografska udaljenost ne razdvaja ljude. To pruža neslućene mogućnosti za okupljanje ljudskih potencijala Crne Gore širom svijeta. Naša dijaspora je odigrala značajnu ulogu u procesu državne obnove, i mi želimo da nastavi da u kontinuitetu pruža i doprinos dinamiziranju ekonomskog i demokratskog razvoja zemlje”, rekao je Đukanović.
On je potomcima naših iseljenika poručio da su ovim htjeli i da odaju priznanje njihovoj velikoj emociji i velikoj žrtvi, jer su to bila vremena kad se nije od dobra odlazilo.
“I zahvalnost ovoj zemlji koja ih je prihvatila kao svoje. Cijeli Ćako, i cijela Argentina, ustvari je jedna velika crnogorska kuća, u kojoj su ostvarivali snove što su ih sanjali u svojoj Crnoj Gori”, kazao je predsjednik.
Prema njegovim riječima, ovo je potvrda da duh zajedništva i svijesti o bliskosti između Crne Gore i brojnih iseljeničkih zajednica odolijeva vremenu već vjekovima.
“Kao i u mnogo čemu drugom, i u tome su Crna Gora i Crnogorci posebni. Duga istorija crnogorskog iseljeništva bogata je riznica primjera humanosti i patriotizma. Crnogorska istorija nikada neće zaboraviti patriotizam iseljenih Crnogoraca u vrijeme Prvog svjetskog rata koji su na vijest da je ugrožena domovina i njena sloboda hitali da se priključe crnogorskoj vojsci. Iako su znali da će mnogima od njih to biti posljednje putovanje”, podsjetio je Đukanović.
Osvrnuo se i na vijest objavljenu u “Glasu Crnogorca” novembra 1919.
“Javljaju nam iz Buenos Ajresa, u Ardjentini (Južna Amerika) da su tamnošnji Crnogorci 12. septembra uputili Nj. E. Predsjedniku Konferencije mira u Parizu telegram koji u prevodu glasi: Crnogorci koji žive u Republici Ardjentini, protestuju protiv nasilnog prisajedinjenja Crne Gore Srbiji i mole Vašu Ekselenciju da se zauzme da nezavisna saveznica Crna Gora bude vaspostavljena pod dinastijom Petrović Njegoš“. Nestalo je tada ime Crne Gore, ali je u Ćaku nastala „La Montenegrina“ kao neugasla nada Crnogoraca koji su je u svom srcu i svojoj emociji nosili i čuvali. Zahvaljujući u dobroj mjeri i tome naša generacija je imala čast i mogućnost da je obnovi mirnim, demokratskim putem prije 12 godina”, rekao je predsjednik.
Prvi čovjek Crne Gore istakao je da je današnja Crna Gora možda jedina zemlja u svijetu gdje gotovo svaki stanovnik zna za Ćako, za La Montenegrinu i za Argentinu.
“Mnogi žele da posjete Ćako, ne samo zbog rodbinskih veza, već da vide taj kutak zemlje koji simbolizuje crnogorsko trajanje i opstanak. Kao simbol crnogorskog iseljeništva i sigurnog mjesta za sve one koji se nakon Prvog svjetskog rata nijesu mirili sa nestankom Crne Gore, Ćako je postao i važan dio crnogorskog identiteta”, naglasio je Đukanović.
Samo dvadesetak godina nakon što su sedam veličanstvenih osnovali La Montenegrinu, dodao je, sagrađen je dom „Durmitor“ kao hram crnogorske kulture i sloge u novom svijetu.
“Zaslužili su da generacije u Crnoj Gori s ponosom pominju njihova imena Marko i Petar Kapitanić, Mitar i Petar Milović, Lazar Kosanović, Danijel Švorcan i Mitar Mićunović”, nabrojao je predsjednik.
Ćako se, kazao je, pročuo kao crnogorsko pribježište, odakle su mnogi nastavljali put dalje.
“Sigurna luka svim slobodomislećim ljudima koji su tada sanjali Crnu Goru kao slobodnu, nezavisnu i prosperitetnu zemlju koja pripada evropskoj, zapadnoj civilizaciji. Zapravo, ono što je Crna Gora danas – multietnička zemlja koju naši međunarodni partneri nazivaju sidrom stabilnosti u Jugoistočnoj Evropi, članica NATO alijanse, na pragu Evropske unije, lider u regionu i u pogledu ekonomskog razvoja, prepoznatljiva turistička i investiciona destinacija”, naveo je Đukanović.
On je ukazao da Crna Gora sa Ćakom i Argentinom gradi sve bolje odnose, da imamo sporazum o kulturnoj saradnji u glavnom gradu Ćaka postoji Trg Crna Gora, Nikšić se pobratimio sa Presidencijom Roke Saenz Penja, prijestonica Cetinje sa gradom Mađagajem, a uskoro tu dolazi i prvi folklorni ansambl iz Crne Gore.
“Siguran sam da će „Crnogorska kuća“ postati centar širenja crnogorske kulture, ne samo za ovaj dio Argentine, već i za naše zajednice u okolnim zemljama, i važna karika u ukupnoj saradnji sa Argentinom”, istakao je Đukanović.
Na mnogim mjestima tamo su, kako je kazao, prepoznatljivi djelovi crnogorskog identiteta.
“Saenz Penja, Mađagaj, Resistencija, Kitilipi, Las Brenjas, Kampo Largo, San Bernardo, i druga mjesta u okolini nose u sebi po jedno zrnce toga. Kampo Largo ima „La Montenegrinu“ i „Durmitor“, Mađagaj prvu crnogorsku crkvu sagrađenu izvan Crne Gore nakon 1918, a Roke Saenz Penja od danas i prvu Crnogorsku kuću”, naglasio je predsjednik Crne Gore.
On je primijetio da smo svjedoci nacionalnog buđenja potomaka starog iseljeništva u Latinskoj Americi čiji je duh vječan, kao i Crna Gora.
“Hiljade ljudi se okupljaju u brojnim novim iseljeničkim društvima. Ovaj proces naši ljudi su nazvali „Revolusion Montenegrina“. Ako smo u najtežim vremenima mogli očuvati svoje nacionalno i državno ime, vjerujem da nam je danas mnogo lakše da to radimo zajedno uz podršku države”, rekao je Đukanović.
Narodu i vlastima provincije Ćako poručio je da je Crna Gora njihov dužnik, saveznik i prijatelj.
“Kao što ste bili prijateljski otvoreni za Crnu Goru i Crnogorce, tako ni mi nikada nećemo zaboraviti da su ovi krajevi nahranili hiljade naših ljudi, gladnih, siromašnih i izmučenih ratovima u prošlim vjekovima. Crna Gora je prosperitetna i stabilna balkanska i mediteranska zemlja koja za argentinske prijatelje i države iz ovog dijela svijeta može biti sigurna luka za Evropu, kojoj pripadamo i geografski, i istorijski i civilizacijski”, zaključio je Đukanović.
Projekat „Crnogorska kuća“ realizovala je Vlada Crne Gore, zajedno sa argentinskim prijateljima u Saenz Penja i Ćaku, i uz podršku i pomoć crnogorskih iseljenika.
