Višestruko nagrađivani crnogorski reditelj, scenarista i producent Ivan Marinović široj javnosti poznat je po filmu Igla ispod praga.
Rođen je 1984. u Kotoru. Diplomirao je industrijski dizajn 2007. na Politecnico di Milano Univerzitetu, a magistrirao filmsku režiju 2011. na čuvenoj praškoj filmskoj akademiji - FAMU.
Njegov dugometražni prvijenac Igla ispod praga imao je premijeru 2016. godine u takmičarskom programu Sarajevo Film Festivala.
Pomenuti film je prikazan na više od 45 internacionalnih i regionalnih festivala na kojima je osvojio desetak nagrada, uključujući nagrade - za najbolji film, glumca, glumicu, scenario, scenografiju itd.
Igla ispod praga je bio crnogorski kandidat za Oskara.
Pored autorskih projekata, Marinović je radio i kao koscenarista - rediteljski je potpisao niz reklama, a na filmu "Sam Samcat" Bobe Jelčića je učestvovao kao koproducent.
Takođe, bio je gostujući predavač na FAMU akademiji u Pragu, FIOFA institutu na Ohridu, a Master Class predavanja je držao i na Chapman Univerzitetu u Kaliforniji.
Njegov sljedeći autorski dugometražni film "Živi i zdravi", je u pripremi, a uvršten je i u selekciju prestižne Script East radionice za razvoj scenarija.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Đedovi i babe, imao sam sreću da ih upoznam i zapamtim i po očevoj i po majčinoj strani. Bili su to živopisni, inspirativni ljudi, puni ljubavi za svoje unuke, i puni iskustava i priča iz prošlog vijeka.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Odskora sam postao roditelj, taj proces nekako formalizuje odrastanje, iako se još uvijek batrgam sa svojim infantilnostima. Uglavnom, uživam u očinstvu od prvog dana.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Bio sam solidan crtač. Sada sam malo van forme, ali i dalje solidan.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Omakne mi se surovost u istjerivanju onoga što smatram istinom i pravednošću. Nisam ponosan zbog toga, naprotiv.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Sveobuhvatnu dobrotu koju englezi zovu "kindness", mi nemamo ni tačan prevod za tu kombinaciju kvaliteta. Imao sam sreće da sretnem više ljudi koji su zaista takve ličnosti: dragi, ljubazni i otvorenog srca koji svoju dobrotu šire oko sebe. Prema njima gajim veliko poštovanje.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Ko bi to istrpio... Više bih volio biografiju u obliku stripa. A da je nacrta Mani Larsen. Strip trpi i pompezne naslove, pa je svejedno.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Nemam pojma, zavisi kome, kog dana i u kom raspoloženju. Na primjer, da je neki Luštičanin na telefonu opisao bih se sa: Ivo Nika Lesa Sava Kostova.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- U nekim geografijama i jesam hrana. 100 kila žive vage.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Vidovitost.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- S bilo kim ko odigra 90 minuta i da par golova u Ligi šampiona.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Otkako smo se razmnožili uglavnom smo sa bebicom i kolicima negdje na obali, ako je lijep dan.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- "We used to wait" Arcade Fire ili recimo "15 steps" Radiohead. Ili, kompletan prvi "ALT J" album.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Što se literature tiče napuljska tetralogija Elene Ferante je izuzetna, pogotovo treća i četvrta knjiga. "Male istorije" Petera Englunda je izvrsno štivo. "Homo Deus" Yuval Noah Hararija je za svakoga ko želi ozbiljnu analizu istorijskog značaja vremena u kom živimo. A iako se radi o stripu, možda me i najviše dojmio opus Manija Larsenea, tj "Povratak Zemlji", "Brodekova bilježnica" i "Kosmonauti budućnosti".
- Film - "Happy as Lazzaro" Alice Rorhwacher je sjajan.
- Nisam bio u prilici da ispratim sezonu u pozorištu, ali mogu krajnje nepotistički da preporučim silno zabavnu predstavu za djecu Gradskog Pozorišta u Podgorici "Modro Blago" Staše Koprivice.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Putujem mnogo zbog posla, pa ni ne stižem da fantaziram o turizmu. Ali, prije ili kasnije će me vidjeti Korzika i Sardinija.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobusi nisu pravljeni za visoke ljude, to je prava patnja.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sklon sam introspekciji pa to nije olakšalo život ni supruzi, ni bratu, roditeljima, kumu, dobrim prijateljima među kolegama...
Čemu se uvijek obradujete?
- Rijetkim trenucima kada je kompletna porodica na okupu. Pogotovo otkako ima dosta sitne đece oko nas. Sitna đeca svima daju legitimet da budu to što jesu - beskrajno infantilni ljudi.
Da li za nečim žalite?
- Pa da, ali opet se prisjetim da je svako žaljenje besmisleno. Jer mogu samo da žalim što u nekim okolnostima i situacijama nisam bio mudriji, iskusniji, pametniji, a to je samo po sebi nemoguće, jer si to što jesi u datom trenutku i u datim okolnostima. Mada, ponekad mi je žao, zbog urođene kompetitivnosti, što se nisam kao klinac više posvetio sportu i razvio određene navike.
Bez čega ne možete?
- Bez kafe u svim oblicima.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Zbog loše šale u pogrešnom trenutku.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- To bi ostalo između mene i zlatne ribice.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ne znam, naučen sam stoicizmu, ne bih se žalio. Najteže su mi stvari koje nisam uradio.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Radno, bilo bi toliko toga da se završi i na kreativnom i na ličnom planu.
Kako biste voljeli da umrete?
- Bez straha.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Možda neki vic, na primjer neke misteriozne koordinate koje bi zbunjivale ljude.
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
