Činjenica 1: Član 86 Ustava Crne Gore glasi :
„Poslanik uživa imunitet.
Poslanik ne može biti pozvan na krivičnu ili drugu odgovornost ili pritvoren za izraženo mišljenje ili glasanje u vršenju svoje poslaničke funkcije.
Protiv poslanika ne može se pokrenuti krivični postupak, niti odrediti pritvor, bez odobrenja Skupštine, osim ako je zatečen u vršenju krivičnog djela za koje je propisana kazna u trajanju dužem od pet godina zatvora.
Imunitet, kao i poslanik, uživaju: predsjednik Crne Gore, predsjednik i članovi Vlade, predsjednik Vrhovnog suda, predsjednik i sudije Ustavnog suda, vrhovni državni tužilac.“
U obrazloženju rješenja Apelacionog suda Kvsž.br. 143/18 od 02.12.2018. godine kojim se odbija žalba Nebojše Medojevića na rješenje Višeg suda Kvs.br. 328/18 od 28.11.2018. godine, stoji:
Činjenica 2: „Osim toga, za ukazati je da navedena ustavna odredba, odnosno institut- poslanički imunitet, štiti poslanike od odgovornosti za davanje mišljenja (ili glasanja u vršenju svoje poslaničke funkcije), ali ne i od odbijanja da saopšti važne činjenice vazane za krivični postupak, odnosno od odbijanja da svjedoči, pa samim tim ni od procesnih kazni koje se mogu izreći svjedoku, u skladu sa zakonom. Iz navednog proizilazi da ne postoji imunitet za izjave učinjene van Skupštine jer izraženo mišljenje ili glasanje treba da je izvršeno u vršenju svog poslaničkog poziva i u samoj Skupštini. Dakle, imunitet se odnosi samo na izjave učinjene u pozivnom- zakonodavnom radu poslanika, odnosno imunitet se odnosi samo na izjave date od momenta otvaranja pa do zaključenja sjednice Skupštine, a ne odnosi se na izjave- tvrdnje učinjene prije i poslije sjednice Skupštine, odnosno ne vezano za sam rad Skupštine.“ Vjerujući ovako širokom tumačenju Ustava Crne Gore poslanik Mlan Knežević boravi u Skupštini Crne Gore, a poslanik Nebojša Medojević u zatvoru jer je, prema Apelacionom sudu potpuno pravilno, uhapšen kad je napustio zgradu Skupštine! Na ulici on, niti bilo koji drugi poslanik, nema imunitet jer Apelacioni sud Crne Gore, smatra da poslanički imunitet važi samo od početka do zaključenja sjednice parlamenta!
Prvo, razlikuju se dva oblika poslaničkog imuniteta. Jedan je imunitet „neodgovornosti“ koji štiti slobodu govora u parlamentu. Drugi oblik, imunitet „nepovredivosti“, sprječava pritvaranje ili lišavanje slobode, kao i krivično gonjenje poslanika (u toku trajanja mandata) bez odobrenja parlamenta i pokriva njegovu vanparlamentarnu dJelatnost. U većini zemalja, osim nekoliko zemalja anglo-saksonske pravne tradicije, i ovo je nezaobilazni oblik imuniteta.
Drugo, poslanici nisu obični građani već njihovi predstavnici. Oni se ponekad suočavaju sa prijetnjama, ucjenama i/ili pokušajima potkupljivanja. To posebno važi za poslanike opozicije. Poslanik koji je, kako tvrdi, neosnovano lišen slobode ili tendenciozno optužen da je izvršio krivično djelo, biće onemogućen, da obavlja funkciju narodnog predstavnika. Francuska ustavna teorija smatra da imunitet nepovredivosti štiti poslanika od „zloupotreba i ponižavanja usmjerenog protiv njega iz razloga stranih vršenju mandata”.
Treće, sadržina imuniteta je ustavna materija. Samo je Ustav može i redefinisati.
Osnovni element ukidanja imuniteta je mogućnost parlamenta da odluči da dâ saglasnost na pokretanje istrage, hapšenja, pritvora ili sudskog postupka protiv određenog poslanika. Prema Venecijanskoj komisiji nacionalna pravila o parlamentarnoj nepovredivosti treba: da budu predmet ograničenja sadržanih u zakonu ili poslovniku, da budu privremenog karaktera, da urede ukidanje nepovredivosti, uz jasne i objektivne procedure, da ne štite od istražnih postupaka kada je u pitanju dati slučaj, da omoguće da se nepovredivost ne primjenjuje u slučajevima kada je poslanik zatečen u izvršenju krivičnog djela (in flagrante delicto), da omoguće da se nepovredivost ne primjenjuje u slučajevima naročito ozbiljnih/teških krivičnih djela, da omoguće da se nepovredivost ne primjenjuje u slučajevima manjih ili administrativnih prekršaja.
Što se postupka za oduzimanje imuniteta nepovredivosti tiče, to je materija skupštinskog poslovnika. Poslanički imunitet nije privilegija i ne ustanovljava se radi poslanika, već radi nezavisnosti i autoriteta parlamenta. Razlog postojanja ovog instituta je očuvanje podjele vlasti i zaštita opšteg interesa, a ne individualnih interesa poslanika. Stoga bi ukidanje imuniteta nepovredivosti ili njegovo značajnije ograničavanje moglo voditi daljem slabljenju autonomije narodnog predstavništva. Da li bi bi to doprinijelo većoj stabilnosti ustavnog poretka?
Ustavni sud će, možda, doprinijeti rješenju dilema. (Autorka je pravnica)
