Grozno. Prethodno je Medojević Pejovića optužio, u Parlamentu, da je od Šarićevih para kupio KAP. Medojeviću se ubrzo posrećilo: Pejović je završio u zatvoru. Medojevića je tada odbranio imunitet. I sud mu je dao za pravo.
Sad su Medojevića “stavili u zatvor” i štite mu komoditet u samici spuškog zatvora. Tamo štrajkuje glađu osam dana. Zatim mu je pozlilo. Ne znam ko ga je nagovorio na to? Možda je mislio da će "građanska epizoda" kratko da traje. Ako se ugledao na Mandića, napravio je veliku grešku, budući da je četnički vojvoda sa ćagom izdržao čak 13 dana. Štrajkovao je glađu zbog priznanja Kosova.
Rezultat toga gladovanja - uprkos povremenom tretmanu burecima - bio je: trinaestog dana odveli su ga na infuziju i pogasili skupštinska svjetla. Čak i ona ispred zgrade - ali ne zbog korote. To je bio njegov uslov, da ga ko ne slika. Nije dozvolio da se vidi, da je puštio bradu. Veli, za Kosovo bolje bradu, nego dušu.
Medojević je majstor za fejsbučenje. Na profilu je napisao da je Milivoje Katnić od Miomira Mugoše primio mito od sto hiljada eura, kako ne bi tražio pritvor za bivšeg gradonačelnika Podgorice tokom istrage u slučaju “Carine“. A prije toga, podijelio je “saznanje” da je izvjesna Julijana Petković bila zlostavljana u Cavtatu za vrijeme ratnih dešavanja 1991. i da je u tome učestvovao glavni specijalni tužilac kao šef vojne uprave.
Kad je trebalo, da u svojstvu svjedoka ispuni svoju građansku obavezu, i da pred Specijalnim tužilaštvom kaže odakle mu te informacije, Medojević nije otkrio nikoga, pa ni sebe. Isto je uradio Milan Knežević. Ali je odlučio da u zgradi Skupštine izbjegava “stavljanje u zatvor", zbog odbijanja da dostavi podatke o sudiji koji mu je, veli, ponudio da mu za deset hiljada eura ukine presudu zbog napada na policajca. A on od poštenja nije pristao.
Poslanici nijesu okrivljeni, ali postoji zakonska obaveza da svjedoče u istrazi u kojoj nijesu ni oštećeni ni optuženi. Zakon o krivičnom postupku (član 119) predviđa novčanu kaznu do hiljadu eura i zatvorsku, do dva mjeseca lišavanja slobode, zbog povrede ove građanske obaveze.
Dakle, poslanicima se nije ni moglo tražiti skidanje imuniteta, kad ne postoji krivično djelo koje im se stavlja na teret. Ali, s druge strane, da li je moguće poslanika bez saglasnosti parlamenta “staviti u zatvor” na dva mjeseca, pošto neće da plate kaznu od hiljadu eura (hiljadu i sto američko-ruskih dolara). Dilema je: da li je pravosuđe našlo način da pritvori poslanike, i da to bude zakonito, a mimo Ustava? Tu dilemu jedino može da razriješi Ustavni sud. I on će to i da učini!
Nije prvi put da Ustavni sud, kad se politički konflikti pretvore u ustavno-pravne smicalice, djeluje kao filter. Za takvo djelovanje potrebno je vrijeme. I konstruktivna atmosfera. Tu ne pomažu ultimatumi. To što iz DF-a odluku Ustavnog suda traže u roku: odmah; što prijete akcijama, od žutih prsluka do obilaska kuća pojedinih funkcionera, ministara i sudija, samo produžava Medojevićevo “stavljanje u zatvor”. (A i Kneževićevo, kad to bude moguće.).
Žuti prsluk nije sinonim za crnu pamet, već za promjene na bolje, a tu niko nema monopol. Kućne adrese imaju i funkcioneri i poslanici DF-a. Suđenje za terorizam u pokušaju, "kod Suzane", traje dosta dugo i još je u prvostepenom postupku. To što je Mandiću i Kneževiću omogućeno, odlukom VDT, da se brane sa slobode, ne znači da im može biti dozvoljen vaninstitucionalni pritisak na sud i Specijalnog tužioca. Bilo u Parlamentu, bilo van njega . Medojevićevo:"Posao nam je da lažemo", ali samo u okvirima zakona, neminovno dovodi do sudara tradicionalne i imunitetske Crne Gore, kako je opisano na početku ove priče.
