- Prozno stvaralaštvo crnogorskih književnica prvi put je sistematski obrađeno u monografiji „Minervinim tragom“. To djelo rezultat je višegodišnjih istraživanja prof. dr Sofije Kalezić. Knjiga je objavljena kao izdanje Fakulteta za crnogorski jezik i književnost i Crnogorskog kulturnog foruma. Za Pobjedu, autorka govori o strukturi monografije i glavnim odrednicama crnogorskog ženskog proznog stvaralaštva.
POBJEDA: Zašto otklon od dominantnog kanona u crnogorskoj i regionalnoj literaturi koji njeguje stereotip da je „prava“ književnost zapravo muškog roda?
KALEZIĆ: Razloga za bavljenje književnošću koju stvaraju žene na metodološkoteorijski raznovrstan način, prevashodno iz perspektive feminističke i rodne analize, ima više. Oni koji se ovim problemima ne bave, vjerovatno će postaviti pitanje u čemu je razlika između tzv. muškog i ženskog pisma, kakvom podjelom se prema tradicionalnim kriterijumima, narušava cjelovitost pojma literature.
Pitanje literature nastale iz ženskog pera danas se tretira u kontekstu različitih teorijskih pristupa koji u prvi plan postavljaju problem rodnih razlika, iz čega proizilazi niz specifično ženskih tematskih područja i interesnih sfera. O pojmu književnog stvaralaštva žena postoje podijeljena mišljenja koja se često, između ostalog, odnose na pitanje da li ono obuhvata pojam pisanja iz ugla, odnosno opservativne i doživljajne perspektive žene ili knjigu u čijoj se predmetnosti ne moraju nužno tretirati „ženske“ teme, ali čiji je autor svakako - žena. Treći poriču bilo kakvu sponu između pola autora i tematskog izbora u njegovom djelu, smatrajući da je jedina smislena podjela na osnovu koje se literatura može dijeliti - na dobru i lošu.
POBJEDA: Od kog osnovnog kriterijuma ste pošli u svom izboru književnica koje predstavljate u studiji „Minervinim tragom“?
KALEZIĆ:U monografskoj sintezi simbolično nazvanoj „Minervinim tragom“, tj. tragom rimske boginje poezije i kreativnosti, nastojala sam da istaknem raznovrsnost pojave različitih narativnih podvrsta u okvirima savremenog stvaralaštva naših književnica, od romana i zbirki pripovjedaka realističkog i neorealističkog prosedea, preko formi društvenog, istorijskog, porodičnog i ljubavnog romana. Ovaj korpus se može proširiti preko krajnje lično profilisanih romanesknih formi kao što su roman-dnevnik, autobiografski i putopisni roman, do tehnički i sadržajno inovantnih struktura kakve predstavljaju roman sa nedovršenim krajem, roman-esej, postmodernistički, ezoterijski, mozaički komponovan roman, tzv. roman-čipka, kroz čije „tkivo“ interferiraju raznovrsne literarne vrste.
Osim manjeg broja domaćih autorki (među koje spadaju i one koje su crnogorskog porijekla, a žive u Srbiji i Hrvatskoj, poput Vide Ognjenović i Lidije Vukčević), kao i onih koje su srpskog porijekla a već decenijama žive i stvaraju u Crnoj Gori (Bosiljka Pušić i Dragana Kršenković-Brković), sa izuzetkom romana „Lajt lift“ Slavice Perović, te „Dječak iz vode“ i „Uspavanka za Vuka Ničijeg“ Ksenije Popović - ostvarenja Milke Bajić-Poderegin, Jelene Ćorović-Međedović, Milenke Cice Čolović, Vere Pavićević, Eriete Lakićević, Žane Milutinović, Radojke Abramović, Ljerke Petković, Olivere Doklestić, Miroslave Nikčević, Nine Rabrenović, Milanke Aranitović-Rakočević, Zorice Joksimović, Mirsade BibićŠabotić, Olivere Kujundžić, Snežane Dakić Tomanović, Ines Mrdović, Katarine Sarić, Jelene Gošović-Perović i Nataše Šotre - nedovoljno su kritički osvijetljena i približena široj čitalačkoj publici. Književnice čije sam romane i zbirke priča i pripovjedaka analitički predstavila, poređala sam hronološkim redoslijedom po godini njihovog rođenja.
POBJEDA: U kom tematskomotivskom okviru crnogorske prozaistkinje daju navjvrjednije književne rezultate?
KALEZIĆ: Tematskomotivski okviri njihovih proza su veoma raznovrsni i kreću se od arhetipsko i mitskolegendarno profilisane svijesti junakinja i junaka djela do autorskog ukazivanja na različite oblike porodičnog nasilja, odnosa oba pola prema smrti i prolaznosti, te načinima borbe protiv nestajanja i ništavila. Takav vid odupiranja i nemirenja sa nestankom se najčešće postiže kroz težnju ka ljubavlju i bavljenje različitim vidovima umjetničkog stvaranja, što ujedno predstavlja i način na koji se junaci odupiru stiješnjenosti i svedenosti života koji im je dat.
Crnogorske književnice ne pišu isključivo o ženama i ženskoj psihi, već su likovi njihove literature često i muškarci, iza čijeg portreta ličnosti i sudbina se prelamaju istorijska i kulturna dešavanja, prožimanja i lomovi. Naglašeno interesovanje širokog kruga čitalačke publike za tzv. „ženske“ teme dovelo je do objavljivanja čitavog niza proznih tekstova koji se na prijemčiv način bave motivima iz života žena - od prvih zaljubljenosti, strepnji, iskustava i iskušenja mladosti do zrelog doba, sumiranja životnog bilansa i pitanja smisla čovjekove egzistencije. U njihovim romanima i zbirkama priča prisutna je tendencija autorki da izađu iz tradicionalnih okvira i žive život po vlastitim ljudskim i moralnim kriterijumima.
POBJEDA: Da li crnogorske književnice motivski prevazilaze korpus „tipičnih“ tema kojima se odlikuje pisanje spisateljica u regionu i šire?
KALEZIĆ: Lagano nas uvodeći u magične svjetove pisane riječi, u kojem one vođene hrabrim srcem i lucidnim umom ispisuju svoje istine o ženama, crnogorske književnice - bez obzira što se njihova prozna ostvarenja u velikoj mjeri motivski i stilski razlikuju - otvaraju, prije svega, žensku psihu iznutra, prikazujući je i odslikavajući istinito i otvoreno. U njihovim djelima na nesputan i inventivan način one pišu o potrazi za sopstvenim identitetom, analizi vlastitih slabosti, strahu od starosti, odbacivanja i neshvaćenosti. U pojedinim djelima ima sporadične stilske nedotjeranosti, ali su obilježena iskrenim osjećanjima i autentičnim opisima.
POBJEDA: Trenutno radite na novoj monografiji – „Istorija crnogorske književnosti za djecu i omladinu“? I to je pionirski poduhvat. Kako je koncipirana?
KALEZIĆ: Monografija „Istorija crnogorske književnosti za djecu i omladinu“ nalazi se u pripremi za štampu. Izdavač je Fakultet za crnogorski jezik i književnost sa Cetinja, na kojem sam i zaposlena. Prvi je dio monografije naslovljen „Crnogorska književnost za djecu i omladinu – odlike“. Uvodni dio monografije posvetila sam mnogobožačkoj religiji starih Slovena, ostacima poganskih vjerovanja u kolektivnoj svijesti slovenskih naroda, prvim pisanim spomenicima na tlu današnje Crne Gore, problematici mitova i legendi, narodnim bajkama i modelima njihovog predstavljanja i proučavanja, posebno s aspekta psihološkog i strukturalističkog tumačenja bajke. Drugi dio monografije naslovljen je „Crnogorska književnost za djecu i omladinu – predstavnici“.
U tom dijelu knjige sam čitaocima približila najznačajnija djela crnogorskih pisaca i spisateljica, od Radovana Savovog Stevovića (mog djeda po majci), Mihaila Gazivode, Anta Staničića, Dušana Kostića, Mirka Vujačića, Čeda Vukovića, Mihaila Ražnatovića, preko Voja Terića, Stevana Bulajića, Ivana Cekovića, Vojislava Vulanovića, Milenka Ratkovića, Dušana Đurišića, Bosiljke Pušić, do Dragomira Ćulafića, Borislava Jovanovića, Slobodana Vukanovića, Gordane Sarić, Jova Kneževića, Blagoja Rogača, Dragana Radulovića, Dragane Kršenković-Brković, Blage Žurić i ostalih.
Posebno mjesto u ovom monografskom pregledu zauzimaju autori koji su svoje stvaralaštvo eksponirali posljednjih godina i decenija, kao što su Nenad Vujadinović, Dejan Đonović, Velimir Ralević, Žarko Vučinić i Aleksandar Obradović. U korpus literature za djecu i omladinu uključila sam i tzv. „granična“ izdanja poput slikovnice, umjetnosti stripa, televizije, filma i interneta. Istovremeno, navela sam i sve ostale, manje značajne crnogorske pisce za djecu i omladinu i crnogorske pisce za djecu u dijaspori, dok se završno poglavlje odnosi na problem kritičke recepcije djela za djecu i omladinu u Crnoj Gori.
