Piše:
Zoran Rakočević
Prošlo je skoro tri decenije od kada je genijalni Orson Vels, 10. oktobra 1985. preminuo od srčanog udara u Kaliforniji – ali ne može se poreći da je 2018. njegova godina. Nakon brojnih peripetija, Netfliks je uspio da izgura dva projekta povezana sa imenom jednog od najvećih filmskih umova svih vremena.
Prvi je njegov nikad dovršeni film „Druga strana vjetra“ („The Other Side of the Wind“), pričа o ostarjelom režiseru koji pokušava da završi posljednje veliko djelo, na kom je radio od 1970. do 1976. godine. Drugi je dokumentarac „They'll Love Me When I'm Dead“ režisera Morgana Nevila koji se potrudio da pokaže kroz kakav je stvaralački pakao prošao Vels snimajući „Drugu stranu vjetra“.
Kad, ne lezi vraže, na izmaku godine stigla je vijest da je pronađeno još jedno Velsovo nedovršeno djelo, ovog puta scenario, koji će biti pretočen u film. Još uvijek je nepoznato ime režisera koji će ga preuzeti, ali čelnici Netfliksa već su objavili da će film biti premijerno prikazan 2020. godine, zadovoljno trljajući ruke ni više, ni manje nego nad Velsovom storijom – o Gavrilu Principu!
Svjetska pravda
Scenario pod radnim nazivom „Princip“, koji je ekskluzivno objavio Entertainment Weekly (EW), potpisali su Vels, njegova dugogodišnja supruga i scenaristkinja – glumica Oja Kodar (porijeklom iz Hrvatske) i jugoslovenski intelektualac Vladimir Dedijer. Kako piše EW, Vels je pročitao Dedijerovu čuvenu monografiju „Sarajevo 1914“ negdje početkom 1983. godine. Fasciniran Principovim činom, režiser poznat po dubokim ljevičarskim uvjerenjima, ubijedio je Dedijera da napišu scenario.
Priča počinje ovako: Sarajevo, mučna i gladna 1912. godina. U memljivom podrumu oronule zgrade, skuplja se nekoliko mladića. Predvodi ih mršavi, zift-crni momak, gimnazijalac. Nema više od 16. Ostali su nekoliko godina stariji.
Gavrilo (Danijel-Dej Luis) dijeli drugovima propagandni materijal. Sugeriše Trifku (Josif Tatić), Nedeljku (Lijam Nison), Danilu (Tomi Li Džouns), Muhamedu (Laza Ristovski) i Vasu (Vojislav Voja Brajović) gdje bi trebalo da ga dijele.
- Svjetska pravda. Za sve nacije podjednako. Ne gledajte ko je Srbin, ko musliman, ko Hrvat. Idemo da dižemo demonstracije za jedne. Sjutra za druge. Za sve. Religija je nebitna.
Nedeljko klima glavom. Uzima papire.
- Svi znamo da je monarhija naš cilj. I da je bečka kruna jedini neprijatelj. Živjela Jugoslavija!
Atmosfera je podzemna, skoro grobna, ali njihova mršava lica sijaju od radosti i uzbuđenja. Uvjereni su da rade pravu stvar.
Slike revolucije
Nakon što se razmile po ulicama, napada ih policija. Nastaje nemir na ulici. Prolaznici im se priključuju, brane ih, uzvraćaju udarce u njihovo ime. Policajci odvlače tuce njih sa sobom. Gavrilo i družina uspijevaju da se izvuku. Možete li samo da zamislite kakve je samo kadrove mogao da snimi Vels? Mini-revolucija. Potpuna poetska slika bunta.
Sjutradan, u holu gimnazije, odzvanja zvono uzbune. Policijski odred ulazi u hol. Svi učenici i profesori natjerani su da napuste učionice i priključe im se. Gomila se mreška. Džemkasti načelnik policije (Orson Vels) obraća se prisutnima prijeteći da će odmazda biti nemilosrdna.
- U namjeri da civilizujemo Sarajevo i napravimo od njega grad dostojan monarhije koja se proteže preko pola Evrope, vršićemo hapšenja i ekstradikcije, a sud će uzeti u obzir sve potajne sastanke i konspiracije ovdašnjih polaznika.
Istupa i direktor (Piter Bogdanovič), boreći se za dah.
- Ostavio sam vam svoj život. Podario sam vam sve svoje znanje, svoju ljubav, svoja razmišljanja, a vi se bavite glupostima. Dovešćete me do toga da ću početi da vas prijavljujem. Ovo je škola, želim mir!
Padajte, konjušari
Komad školske krede pogađa ga u čelo.
- Ko je to uradio? Nek' se sam javi!
Holom se prolama nečiji glas.
- Ua! Dolje podanici! Dolje sluge bečkog dvora! Dupelisci! Padajte konjušari Franja Josifa!
Jedna profesorica se oglašava.
- Zna se ko je to uradio! Isti onaj koji organizuje kolektivno uništavanje udžbenika historije i zemljopisa. Gavrilo Princip.
Direktor uzbuđeno prihvata „sugestiju“.
- Gospodine načelniče, evo razbojnika. Istupi, Princip.
Gavrilo staje ispred njega.
- Istupite Vi, profesore Kecman. Ili poljubite gospodinu načelniku čizmu pred svima, sad.
Pobješnjeli direktor zapliće jezikom, jedva govori od bijesa.
- Izbačen si, Princip. Više nijesi student gimnazije u Sarajevu. A potrudiću se da do sjutra ne budeš ni njegov stanovnik.
Pritajena bolest
U nastavku, vidimo Gavrila u srpskoj kasarni. Učestvuje u vojnim vježbama. Trči, preskače prepreke, puca u mete, uči da rasklapa puške. Na vježbi bacanja ručne bombe, pada u nesvijest. Završava u bolnici, jednako memljivoj kao što je to bila ona zgrada na početku. Doktor (Džon Malkovič) ga obilazi. Vrti karton u rukama, vidi da je njegov pacijent rodom iz Bosne i Hercegovine.
- Mali, otkud ti u Srbiji?
- Ne sjećam se. Pobjegao sam.
- Jesi li znao da si bolestan?
- Nijesam...
- Imaš tuberkulozu.
Gavrilo odmahuje rukom.
- S tim može da se živi? Makar još godinu, dok ne padne okupator?
- Smiri se, mali. Hoće neko da te vidi.
Ulazi čovjek u elegantnom odijelu (Velimir Bata Živojinović). Predstavlja se kao izaslanik srpske vlade. Uvjerava ga da su sve aktivnosti koje preduzima on, jedan krhki slabunjavi dječak i njegovi drugovi proizvod čistog mladalačkog zanosa. Nikome nije potrebna nova provokacija. Austrougarska ne smije da se dira.
Špijun u redovima
Zabranjuje mu povratak u kasarnu, u koju je stigao ko zna kako. Gavrilo ga pomno gleda. Ćuti, svjestan da je prošpijan. Umjesto odgovora na provokaciju, citira Marksa i Ničea. „Izaslanik“ se smije i oštro mu prijeti.
- U kontaktu sam s jednim od tvojih pajtosa.
- Lažete, moji momci su pouzdani.
- Znamo mi i za Trifka, i za Nedeljka, i za Muhameda, i za Danila, i za Vasu...
- Nemam pojma o čemu govorite.
- Kupio sam ti kartu za Sarajevo. Čim se oporaviš imaš 24 sata da napustiš Srbiju. Neka ti je Bog u pomoć.
Gavrilo pada u vatru.
- Kakav crni Bog... Sloboda ili smrt!
Čovjek napušta sobu cerekajući se. Za njega je Gavrilo samo dijete.
Doktor koji je prisluškivao razgovor, prilazi krevetu. Daje Gavrilu civilnu garderobu i mali paket. Govori mu da krene, što prije. Čeka ga automobil. Gavrilo otvara paket. U njemu su revolver, municija, ručne bombe.
- Ko si ti?
- Za prijatelje, Vojvoda. To je sve što bi trebalo da znaš.
Gavrilo klima glavom.
Zakletva drugova
Narednog dana, on je u Sarajevu, inkognito. Iskašljava krv. Čeka ga Nedeljko. Odvodi ga u potkrovlje u kom su ostali. Sljedeće sedmice Franc Ferdinand (Denis Hoper) i njegova supruga dolaze vozom u Sarajevo. Kraljevski upravnik Bosne, Oskar Poćorek, dočekaće ga na stanici i dovesti do Vijećnice, pa kasnije do kasarne.
- Obezglavićemo carstvo.
- Odavde ćemo da podignemo svijet na noge.
- Jeste li spremni da date i život?
- Jesmo.
- Držite cijanid pri sebi. Da nam okupatori ne sude.
Prave plan, crtaju kretnje na mapi grada. Smotuljak duvana kruži između mladića. Uzbuđeni su. U jednom momentu se zagrle i zapjevaju, okončavajući pjesmu zakletvom.
Posljednje stranice otkucanog teksta ispunjene su Velsovim gustim zabilješkama, prepravkama, režiserskim idejama. Narednog dana, Gavrilo tumara uskim sarajevskim ulicama, nabasava na prolaznike, udara u stub, spotiče se. Kamera snima iz njegove perspektive, smještajući nas u njegove cipele.
Jedan ćošak, drugi, zadihava se. Kašlje, kašljemo i mi. Krv prska po pločniku. Pada, udara u zemlju, diže se, vuče nas sa sobom. Stiže u ulicu ispred zgrade Austro-mađarske banke. Jedva se probija kroz gužvu. Sapliće se, saplićemo se o nekoga na pločniku. To je Muhamed. Njegov drug podiže glavu. Oči su mu pune suza i bijesa.
- Nijesam mogao...
Slobodan hitac
Gavrilo želi da vrisne. Zna da laže. On ih je izdao. Ostavlja ga, ostavljamo ga bez riječi, jurimo ulicom kuda je prošao automobil sa Ferdinandom. Čuje se eksplozija. Gavrilo zna koji od njegovih drugova u ovom trenutku ispija cijanid.
- Nedeljko...
No, dok se probija kroz masu, shvata da nešto nije u redu. Narod viče. Jedni pozdravljaju Ferdinanda, drugi dovikuju za Nedeljkom kog policija odvlači sa ulice.
Gavrilo uspijeva da stigne do čela povorke. Mahnito gleda, mahnito gledamo. Nijesu u prvim kolima. U drugim su. Ima, imamo slobodan hitac. Odjednom, prijestolonasljednik i njegova žena, okreću se ka Gavrilu. Gledaju ga, gledaju u nas, kao u magnovenju. Mi držimo ručku, Princip podiže pištolj u kraljevski par.
Kakav kraj! Orson Vels nije namjeravao samo to - da prikaže unutrašnju dramu istorijske ličnosti koja se borila za svjetsku pravdu, okorjelog slobodara i kosmopolite, već nam je dodao pištolj i pružio mogućnost izbora. Kao da nas je pitao, da li biste pucali? I to ne samo u Franja, već i u svakog tlačitelja, decenijama kasnije, lice u lice sa novim revolucijama.
Nadajmo se da će režiser koji dobije njegov scenario znati da sačuva originalnu zamisao. U svijetu u kom živimo, „Princip“ nam je više nego potreban.
