Čitajući djela Nikola Makijavelija, Branislava Nušića i drugih autora koji su pisali o vlasti, crkvi,kriminalu, tajkunima i njihovoj sprezi, vidimo da se ni do dan-danas, gotovo ništa nije promjenilo - posebno ne na Balkanu. Štoviše, jedino što se promijenilo jeste to što su mediji tehnološki napredovali, pa sada manipulišu masom na mnogo prefinjeniji način.Ovasvevremena tema obrađena je u hrvatskim „Novinama“ režisera Dalibora Matanića i scenariste i bivšeg novinara Ivice Đikića, čiju je seriju nakon emitovanja prve sezone otkupio striming gigant Netfliks.
U prvoj sezoni „Novina“ prikazane su mnoge boljke Balkana, od veličanja nacionalizma, preko urušavanja društvenog života, do otimačine javnog vlasništva.Nastavak, podijeljen na 11 epizoda, čije je emitovanje nedavno završeno na prvom kanalu HRT, mnogo je bolji u odnosu na nju. Nekeboljke prve sezone jesu popravljene, ali pojedine su ostale vidljive.
Žeđ za foteljom„Novine“ su zamišljene kao trilogija. Za razliku od prve sezone, koja je bila prvenstveno orijentisana na novinarstvo, u drugoj je težište priče prebačeno na politiku. Treća instalacija biće fokusirana na pravosuđe, što je nagoviješteno i u ovoj sezoni,čija se radnja odvija tokom 14 dana, između dva kruga predsjedničkih izbora.
Za pobjedu se boreaktuelna predsjednica, ljevičarkaJelena Krsnik (Nives Ivanković)i gradonačelnik desničar Ludvig Tomašević (Dragan Despot). Da li su autori njegovo ime uzeli kao aluziju na ludog kralja Ludviga ili ne - ostaće tajna, ali u svakom slučaju obojici je zajedničko poremećeno ponašanje.
Podjela na lijevo i desno u suštini i ne postoji, pa kandidati nemaju istinski program, već samo želju da se dokopaju fotelje ili ostanu u njoj. Na tom putu ne biraju sredstva, služe se spletkama, prevarama, čak i lažiranjemsopstvenihatentata.
Redakcija dnevnog lista Novine, po komje serija dobila ime, prati dešavanjau vezi sa izborima, ali i šire, startujućisa tim ko je ubiošefa policije Tonija Nardelija (Alen Livarić). Kostur redakcije čine dobro poznati likovi. Glavni urednik je i dalje Martin Vidov (Zijad Gračić), koji je nekada bio profesionalac, a sada se, zbog položaja, pretvorio u čuvara pozicije. Njegov pomoćnik Nikola Martić (Trpimir Jurkić) često se verbalno sukobljava sa njim i redovno nema stolicu na kolegijumu.
Prljave radnjeGlavna novinarska zvijezda je Dijana Mitrović (Branka Katić), jedina koja predstavlja oličenje pravog novinaraistraživača. Od novih likova, tu je vlasnik Lovro Ljubičić (Siniša Popović), kom su bitne isključivo finansije. U funkcionisanje novina se ne razumije, niti ga to interesuje.
Novi novinari su Vera Papo (Helena Minić-Matanić) i Matko Jakovljević (Livio Badurina). Oni vode glavnu riječ u razotkrivanju korupcije u pravosuđu i policiji. Alenka (Olga Pakalović) i Andrej (Goran Marković) napustili su redakciju i sada su portparoli predsjedničkih kandidata, dok Tena (Tihana Lazović) piše za portal Izvor.hr o finansijskim malverzacijamau vezi sa crkvom.Svi oni, pored profesionalnih imaju i privatne probleme, poput ljubavnih afera.
Jedan od najzanimljivijih likova jebivši udbaš Blago Antić (Zdenko Jelčić), zadužen za prljave radnje, koje će ga skupo koštati. Njegovo „bogatstvo“ su informacije – puna ladica kompromitujućih USB uređaja. Porodica Kardum je takođe još u igri, ali dobija znatno manju minutažu.
Poremećen kompasMatanić je još jednom pokazao da vrlo dobro radi sa glumcima. Jedina primjedba u vezi sa glumom su prenaglašene gestikulacije Tomaševića, koji stalno izvodi neartikulisane pokrete, dere se i psuje, kao da je na ivici nervnog sloma, znatno odudarajući od ostalih likova.Na primjer, Jelena Krsnikjeste alkoholičarka, ali to nijeprikazano na napadan način, već se provlačisuptilno, da bi na kraju kulminiralo.
Bez obzira na to sa koje strane zakona se nalazili, svi likovi imaju lične demone, koji remete njihove moralne kompase. Ni za jednog se ne možereći da je pozitivan. Autori su se poigrali i sa dvoličnošću pojedinca i institucija. Tako Tomašević, kao konzervativac u javnosti brani čast porodice (ima ženu i kćerku), a u slobodno vrijeme koristi kćerkinu najbolju prijateljicu kao „hobi“. Dobar primjer je i Vidov koji ulazi u sukob sa momkom, u kog je zaljubljen, a s druge stranedruguje sa nadbiskupom katoličke crkve Matijom Bilaverom (Zdenko Botić).
Umiješanost crkve u prljave poslove je najmanje obrađena od svih sfera javnog života kojim se serija bavi, ali ne i površno.Za nemoral u ovoj instituciji zadužen je nadbiskup kao „najveći sakupljač usluga“ koji pokušava da vodi glavnu riječ i utiče na predsjedničke kandidate uzimanjem obilnih novčanih pomoći.
Netaknut ostaje samo moralni kompas Vere Papokoja ne može da odstupi od etičkih načela iprihvati činjenicu da njen muž želi da odustane od borbe protiv korupcije zbog novca.
Ljepota Rijeke
Dok su u svaku poru vlasti ušli demoni, koji su čak i poželjni da bi se uspjelo, novinarstvoje prikazano kao degradirana profesija, pred propadanjem. U ovom poslu, samo nekoliko pametnih i vrijednih ljudi pokušava da ostane pošteno pred ogromnim naletom nemorala, dok se drugi na sve moguće načine uhljebljavaju. I jedni i drugi nerijetko iskaljujustres na najbližima ili u kafani u hektolitrima alkohola, što je ustaljeni kliše za ovu profesiju.
Veliki adut„Novina“je vizuelni identitet. Za njega je zaslužan jedan vrlo bitan lik, bez kog ova serija ne bi bila to što jeste. To je grad Rijeka, koja dočarava posebnu atmosferu. Možemo reći da je Matanić „otkrio“ Rijeku, jer je ona do sada korišćena samo jednom u hrvatskim dugometražnim filmovima - u ostvarenju „Druga strana medalje“ u režiji Fadila Hadžića.
Dakako,upečatljivuvizuelizaciju pojačala je kamera Danka Vučinovićastilizovanim i raskošnimkadrovima iz netipičnih uglova, snimcima iz vazduha, kao i iz žablje perspektive govornika kako bi se dočarala njegova veličina. Režiser je nastavio i sa građenjem mračne atmosfere koja podsjeća na skandinavski noar, kao i sa korišćenjem citata na početku svake epizode,koje će kasnije izgovoriti neki od likova, isto kao i u kultnoj seriji „The Wire“ Dejvida Sajmona.
Fikcija i stvarnost
Prva sezona je na momente bila neartikulisana i razvučena. U drugoj, radnja je mnogo dinamičnija, slojevitijai fokusiranija. Nepotrebno umjetničarenje sa usporenim kadrovima uranjanja glave u vodu, zaštitnim znakom prve sezone, zamjenjeno je iskrivljenimlicima. Matanić je smanjio doživljaj i sa dominantnim krupnim kadrovimai praznim hodomu režiserskom postupkuiz prethodne sezone.
No, u drugoj sezoni prisutno je problematično karikiranje likova, što je više nego neozbiljno, s obzirom na to koliko je ozbiljna tema. Jelena Krsnik možda i podsjeća na Kolindu Grabar-Kitarović, a Ludvig Tomašević na Zorana Mamića ili Milana Bandića, kao i kompletna serija na aktuelno stanje u državi, što gledaoca suočava sa stvarnošću i ne dozvoljava mu da zabije glavu u pijesak.
Opet, serija je ipak fikcija, a dekadencija društva – javna tajna. Trebalo bi je doživjeti kao i svaku drugu - kao zabavnu pripovijest čiji rasplet željno čekamo da vidimo. Jer, kada bismo je shvatili previše ozbiljno, izgubila bi oštrinu i uticaj koji ima dok je gledamo. Toliko,da bismo izgubili interesovanje. Ovako je mnogo zanimljivije, zar ne?A ko je pobijedio na izborima, to saznajte sami.
