Ona je 2012. godine, sa još dvije djevojke iz Pekinga, boravila u Nikšiću gdje je studirala na Filozofskom fakultetu. - U Pekingu sam studirala strane jezike. Prema programu, treću godinu studija trebalo je da provedem u inostranstvu. Imala sam ponudu da idem u Albaniju, u Srbiju ili Crnu Goru. Albanski mi nije blizak, u Srbiji je situacija zbog bombardovanja bila loša. Izabrala sam Crnu Goru i nijesam se pokajala – objašnjava Tingting kako je iz daleke Kine došla u Crnu Goru.
UPOZNAVANJE
Prije dolaska u Nikšić, malo je znala o našoj državi.
- Mogu reći da sam Crnu Goru počela da na pravi način upoznajem kad sam kročila na njeno tlo. Do tada, znala sam podatak da je bila članica bivše Jugoslavije. U Kini je i danas vrlo popularan film ,,Most“. Svi sa kojima sam razgovarala rekli su mi: ,,Zašto ne ideš u Crnu Goru, to je prijateljska država“? To je bilo presudno, činjenica da su Kina i Crna Gora države prijatelji – kaže Tingting. Za vrijeme boravka u Nikšiću živjela je u studentskom domu. Priključila se grupi studenata koji su organizovali ekskurzije, pored ostalog su obilazili manastire. Tokom tih ekskurzija vidjela sam kako je lijepo Crnogorsko primorje. U više navrata sama sam putovala u Kotor, Herceg Novi, Budvu... Ipak, najviše mi se dopao Kotor.
Na tim putovanjima učila sam jezik, sticala poznanstva, upoznala vašu istoriju i tradiciju. Tada sam shvatila kako je prednost živjeti u manjim državama. Ovdje je sve blizu, svuda možete stići relativno brzo. Peking je megalopolis sa više do 20 miliona stanovnika, tamo je za sve potrebno puno vremena – priča Tingting. Ona dodaje da su joj i profesorina fakultetu pomogli da se osjeća kao kod kuće, ali i da upozna našu tradiciju i običaje.
- Nekoliko profesora su nas pozivali u goste kod sebe, na primjer za Vaskrs ili Božić. Odlazili smo kod njih, u njihove domove, slavili sa njihovim porodicama. Vidjeli smo kako se slave ti veliki praznici, koliko vam znače, ali i da ste, kao i Kinezi, srdačni i gostoljubivi, privrženi porodičnim vrijednostima. Sve to je doprinijelo da se ne osjećamo kao stranci – kaže Tingting.
UPOZNAVANJE
Tingting dodaje da je po dolasku u Nikšić shvatila da Crnogorci o Kini znaju vrlo malo te da imaju brojne predrasude. - Zapravo, shvatila sam da su imali informacije samo o staroj Kini. Zamišljali su nas kao siromašnu zemlju u kojoj svi voze bicikla.
Objašnjavala sam im da je prije nekoliko decenija počela reforma tokom koje je Kina postala vodeća ekonomska svjetska sila. Imamo metroe, automobile, brze pruge, koristimo taksi, a bicikla koja ih asociraju na Kinu rijetko vozimo u velikim gradovima kao što je Peking. O neinformisaniosti i predrasudama govori i činjenica da su pojedinci strahovali da će od nas dobiti bolest SARS koja je u to vrijeme bila aktuelna. Nije bilo prijatno kada su nas na nikšićkom korzou podozrivo gledali uvjereni da ćemo im prenijeti bolest. To je, zapravo, jedino loše čega se sjećam iz Crne Gore. Sve ostalo su lijepa iskustva, naročito ona iz studentskog doma.
Mladi, u to vrijeme, nijesu imali mnogo novca, ali su bili vrlo ljubazni, srdačni. Sve što su imali dijelili su sa nama nesebično. Ako je neko imao samo dva eura, kupio bi grickalice, slatkiše, pozvao nas kod sebe u sobu. Onda bismo sjedjeli, pjevali, družili se, gledali televizijski program. Te slike često mi se vraćaju u sjećanja i od njih mi bude toplo oko srca.
Zbog toga mogu reći da je Crna Gora lijepa zemlja, ali da je veličanstvenom čine njeni ljudi – kaže uz osmijeh Tingting.
Opširnije u Pobjedi
