Kultura

Najskuplja je jeftina roba

Ove sedmice za čitaoce Objektiva o najboljem i najgorem iz svijeta filma, televizije i muzike govori Teodora Kovrlija, glavna urednica magazina Plezir.
Najskuplja je jeftina roba
ObjektivIzvor

ZGRABI

FILM

Nakon filma „Scary Mother“ gruzijske režiserke Ane Urušadze, dugo sam razmišljala o ulogama koje svesno i nesvesno preuzimamo, kao i onima u koje smo gurnuti – a da nas niko nije pitao da li to želimo.

Dopao mi se i „The Kindergarten Teacher“ sa sjajnom Megi Džilenhol. To je poetična priča o društvu koje nema sluha za umetnost i darovitost, a nebrušeni talenti pretvaraju se u „zombije“ u konstantnoj jurnjavi za novcem. Zvuči poznato?

Na „Green festu“ konačno sam pogledala „Riverblue: Can fashion save the planet?“. Reč je o dokumentarcu koji ukazuje na to kako konzumeristički način života i večita glad za novom, jeftinom odećom devastiraju životnu sredinu.

Neverovatna količina toksičnih materija sliva se u reke azijskih zemalja koje su se pretvorile u fabrike za proizvodnju jeftine odeće. U filmu vidite bosonogu decu i mlade koji rade u izuzetno opasnom okruženju. Režiser, srećom, ne ostavlja samo sa ovim utiskom potpune nemoći od koje vam je zlo, već pokazuje i svetle primere fabrika koje su primenom novih tehnologija smanjile zagađivanje i stvorile bezbedno okruženje za zaposlene.

Dakle, rešenja postoje, a na nama potrošačima je da se pobunimo i, finansiranjem održivih brendova kažemo za kakvu modu „glasamo“. Znate i sami da jeftina roba uvek ima najvišu cenu, a nju plaćaju sva bića koja sa nama dele planetu.

Još jedan odličan dokumentarac je i „Wasted! The Story of Food Waste“, nastao u produkcijskoj kući omiljenog šefa, Entonija Burdejna. On govori o problemu sa kojim sa suočava najveći broj razvijenih zemalja sveta – bacanju hrane. I to ispravne i upotrebljive koja nije ni došla do marketa jer ne zadovoljava estetske ili standarde hrane koja nije propisno čuvana.

Ko je odgovoran za to što upotrebljiva hrana završava na deponijama uprkos ogromnom broju gladnih; možemo li negirati svoju ulogu u tome prebacujući odgovornost isključivo na hipermarkete i restorane; kako su neke razvijene zemlje iskoristile viškove u kreativne svrhe - samo su neki od odgovora koje ćete dobiti gledajući ovaj film. Tako, na primer, jedan britanski preduzetnik pravi pivo od korica tost hleba, Japanci sortiraju hranu koja više nije za ljudsku ishranu i njome hrane svinje, dok se u Koreji otpaci koriste kao biogorivo. Pogledajte ovaj film. Otvoriće vam oči.

TV

Volim da počnem dan uz Jutarnji program N1, iako inače ne gledam televiziju. No, kad se već zateknem ispred „malog ekrana“ pratim i 24Kitchen i kradem fazone vrhunskih majstora kulinarstva.

Među serijama koje ne propuštam su „Black Mirror“, „The Walking Dead“ (uprkos sve slabijim sezonama), „The Deuce“... Nedavno sam odgledala i „The Haunting of Hill House“. Dopala mi se, čini mi se kao osveženje u okviru horor žanra. Željno iščekujem nastavak serije „The End of the F***ing World“ koja nema samo drugačiju, zanimljivu priču već i odličnu muzičku podlogu.

MUZIKA

Bend Autopark je nedavno objavio singl „Poslednja pesma“. Nju sam mnogo slušala ovih dana. Zatim, volim Detour, dopada mi se šta rade i Artan Lili, Kralj Čačka, Pavel, Svemirko. Nedavno sam otkrila i vrlo zanimljivog umetnika Šejkija Grejvsa i preslušala sve što je objavio...

Kada radim, volim da pustim muziku koja mi je nepoznata i koja me neće ometati. Tada obično palim internet radio www.radiooooo.com i pokrenem vremensku mašinu. Odaberete zemlju i željenu dekadu, a onda poslušate kakva muzika je tada bila popularna. Ukoliko želite, možete se uključiti u kreiranje ove jedinstvene arhive „svetske muzike“ slanjem pesama koje su u vašoj zemlji bile aktuelne, od početka 20. veka do dan-danas. 

Kada želim da otkrijem zanimljive umetnike samo sledim putokaze koje nam svakodnevno ostavlja naš muzički urednik u rubrici „Pesma dana“ na Pleziru.

teodora2

 

ZAOBIĐI

FILM

Ne pamtim da sam skoro gledala iritantniji film od „Mandy“. Iskreno, jeste me „zakovao“ uz ekran, ali zaista mislim da ima mnogo smislenijih načina da provedete tih dva sata i jedan minut koliko traje ovo ostvarenje. Sličan utisak imam posle većine odgledanih „akcija“, budući da su specijalni efekti preuzeli primat nad radnjom.

TVU dominaciji rijalitija, ružičastih i srećnih televizija preporučujem da zaobiđete TV, zdravije je. Imaćete više vremena za sebe.

MUZIKA

Držaću se toga da o ukusima ne vredi diskutovati. Zaobilazim muziku koja se nepovoljno odražava na moj nervni sistem.

 

FOTO: Andrijana Kovrlija / imdb.com

 

 

Portal Analitika