Niko me ne voli. Često sam mnogo tužan. Ali, sve što je potrebno da me oraspoloži jeste osmijeh jednog psa – kaže Čarli Braun u jednom od prvih stripova fenomenalnog Čarlsa Šulca. Ovaj poznati stripovski kaiš samo je jedan od mnogih koje su mogli da vide posjetioci londonskog Somerset hausa na izložbi posvećenoj neodoljivom Snupiju.
Specijalna poruka
Izložba „Good Grief, Charlie Brown“, prva ovog tipa na evropskom tlu, priuštila je Londoncima neviđeno zadovoljstvo. Od 1950. godine, kada je osmislio prvi kaiš za legendarni strip „Peanuts“, Šulc je osvojio milionsku publiku. U prilog tome govore i umjetnički radovi inspirisani Snupijem koje potpisuju umjetnici iz svih djelova industrije.
Posjetioci izložbe mogli su da vide mnoga nevjerovatna djela inspirisana stripom. Ipak, iako je postavka specifična po spajanju originala sa umjetničkim omažima, organizatori su se malo zanijeli sa djelom Čarlsa Šulca, pa su i posjetioci više pažnje posvetili Čarli Braunu, Snupiju i ekipi.
No, i za to je postojao razlog. Bez obzira na to što su više nego očigledni kvalitet i inovativnost umjetnika poput Dejvida Mesgrejva, Desa Hjuza, Endija Holdena i čuvenog američkog dizajnera Kawsa, kaiševi i antologije stripa koje je Šulc osmišljavao godinama imaju neprikosnovenu poruku.
Izuzetne liderke
U prilog tome najbolje govore kaiševi iz šezdesetih godina, tokom rata u Vijetnamu, na koji je Šulc, zbog sopstvenog angažmana u Drugom svjetskom ratu, obratio posebnu pažnju. Dva stripa iz tog perioda posebno su zanimljiva. Jedan prikazuje razgovor Čarlija Brauna i Lajnusa o regrutovanju, a drugi tamnoputog Frenklina (!) nakon ubistva Martina Lutera Kinga. Oba kaiša precizno definišu lična osjećanja Čarlsa Šulca o ovim događajima.
Opet, s obzirom na to da živimo u doba bujanja #MeToo pokreta, jedan od najposjećenijih djelova izložbe bio je onaj posvećen feminizmu. Za razliku od kolega koje su stvarale u istom periodu, Šulc je u stripu „Peanuts“ vrlo precizno predstavljao ženske likove kao kompleksne i tvrdoglave - ali i vrlo samouvjerene.
Kao jedan od prvih boraca za ženska prava, Šulc je kroz lik Lusi često osuđivao ponašanje šovinista i predstavljao žene kao izuzetne liderke. Dokaz za to je i kaiš iz davne 1952. godine (!) u kom je Lusi na čelu artiljerije.
- I te kako joj odgovara ovaj posao - kaže Šulc kroz lik Čarlija Brauna.
Čitalačka zona
Sobe Somerset hausa odzvanjale su od smijeha posjetioca koji su šetali naokolo i čitali izložene stripove. Za one koji su željeli da se posvete iščitavanju mudrosti Čarlija Šulca u tišem ambijentu, skockan je simpatični kutak u čijem su centralnom dijelu postavljena dva ovalna stola sa gomilom prvih izdanja antologija „Peanuts“.
U sobi koja je prethodila čitalačkoj zoni izloženi su originalni crteži Čarlsa Šulca, kao i simpatična pisaća mašina koja mu je poslužila kao inspiracija za kaiševe u kojima Snupi piše čuveni roman.
Kuratori su sačuvali najbolje za posljednju izložbenu sobu: rad umjetnika Markusa Koutsa, koji je napravio Lusin štand za savjete, koji je u stripu najviše posjećivao Čarli. Da stvar bude efektnija, Kouts je zahtijevao da svi koji posjete izložbu napišu svoje „veliko životno pitanje“ i ostave ga na Lusinom štandu.
Red odraslih i mališana bio je poveći, pa ne čudi što je zid za pitanja preplavljen gomilom simpatičnih rečenica. Dok razmišljamo što bi Lusi odgovorila na našu „veliku životnu pitalicu“ („Uz koji će nam film/seriju doć' sudnji čas?“) – ostaje nam samo da zahvalimo Čarlsu Šulcu na predivnom stripu „Peanuts“.
Tekst i foto: Leila MURSELJEVIĆ
