Poznati muzičar Aco Pejović (46) završio je sve pripreme za solistički koncert koji je zakazan za 22. novembar u “Štark areni”. Repertoar od 35 numera brižljivo je sastavljao, a u dogovoru s muzičkim saradnicima odlučio se za male izmjene u aranžmanima. S tim u vezi, na bini pored njega, osim benda koji ga dugo prati, stajaće vrhunski gudači i violinisti, dok će mu gošće na koncertu biti koleginice Edita Aradinović i Aleksandra Živojinović.
Rođeni Pljevljanin otkriva da za sada nema tremu, ali ako ga kojim slučajem večeras pred koncert ona savlada, podršku će potražiti u prvim redovima, odakle će ga sa ushićenjem posmatrati supruga Biljana (44) i ćerke Magdalena (24), Marija (21) i Iva(13).
Aco ne zapostavlja ni nove projekte, te je tako nedavno objavio dvije pesme. Prvo je svjetlost dana ugledala duetska numjera sa Editom Aradinović “Blud i nemoral”, a nekoliko dana kasnije i “Dobro došle suze moje”, inspirisana romanom “Ne gledaj preko ramena” spisateljice Vesne Dedić. Vodeći se pomalo intrigantnim naslovom najnovijeg Pejovićevog singla, razgovor s njim započeli smo pitanjem koliko često plače.
– Suze su sastavni dio života i čini mi se da ne postoji čovek koji nikad nije zaplakao. Kada pogledam iza sebe, želim da vjerujem da su me češće sustizale radosnice nego one izazvane tugom i bolom – tvrdi on.
Jedan od najpopularnijih pjevača sa ovih prostora priznaje da se trudi da zaboravi sve suze gorkog ukusa. S druge strane, otkriva da postoje one kojih se ne može tako lako osloboditi. Osjećaj nemoći kada je prije četiri godine saznao da je njegovoj supruzi Biljani dijagnostikovan izliv krvi na mozak, nikada neće moći da zaboravi, kao ni teške momente neizvjesnosti koji su nakon toga uslijedili. Na svu sreću, Biljana je svoju bitku dobila, izašavši iz te borbe jača nego ikada, dok je Aco spas pronašao u vjeri. I danas, četiri godine kasnije, kada ga sustignu nedoumice i preispitivanja, ode na Svetu Goru i uz molitve monaha pronađe spokoj.
– Kao svaki čovjek, trudim se da živim po utvrđenim normama. Međutim, posao kojim se bavim često mi to ne dozvoljava. U kafani provodim većinu svog vremena i moram da priznam da je izuzetno teško odoljeti iskušenjima koje ona nosi. Kada shvatim da sam pretjerao, volim da odem na Svetu Goru i preispitam sebe. Istini na volju, veći sam grešnik nego vjernik, ali trudim se da se popravim – priča on.
Muzičar koji za posljednju nedjelju novembra priprema spektakl za pamćenje nedavno je imao odličan povod i za porodično slavlje. Naime, njegova najstarija ćerka Magdalena diplomirala je na Fakultetu organizacionih nauka, te je Pejović tim povodom priredio proslavu.
– Veoma sam srećan i ponosan, prvenstveno zbog njenog uspjeha, a potom i zbog činjenice da je moje i suprugino vaspitanje urodilo plodom. Magdalena je izrasla u divnu djevojku, što nam je bio glavni cilj. Oduvijek sam nastojao da njoj i njenim sestrama usadim osnovne životne postulate, a potom im obezbijedim sve uslove za kvalitetno školovanje – objašnjava Aco i ponosno dodaje da profesionalno usavršavanje njegove naslednice tek slijedi na jednom od najboljih univerziteta u Madridu, a mi smo ga pitali da li se brine kako će se njegova mezimica snaći.
– Nimalo se ne brinem. Supruga i ja imamo potpuno povjerenje u Magdalenu. Ipak, to ne znači da Španiju neću posjećivati češće nego do sada i da sa ćerkom neću svakodnevno biti u kontaktu. Vrlo sam vezan za sve tri ćerke i nerijetko se dešava da od radosti zaplačem kada se sa odmora vrate kući. Kada sam saznao da će Magdalena školovanje nastaviti u inostranstvu, zamolio sam je samo jedno – da se po završetku studija vrati u Srbiju. Potajno se nadam da će me poslušati.
Budući da odlazak u zemlju sijeste i fijeste otvara mogućnost da se njegova nasljednica zaljubi u Španca i s njim oformi porodicu, pitali smo Pejovića kako mu se dopada takva ideja.
– Poštujem sve narode, nacije i vjeroispovesti, ali Srbija je moja zemlja. Ponosan sam na nju i smatram da se ovdje najbolje živi. S druge strane, podržaću svaku Magdaleninu odluku.
Jednaku podršku i ljubav pjevač pruža i mlađim ćerkama Mariji i Ivi koje su podjednako vrijedne.
– Marija je dugo bila zainteresovana za muziku i pohađala je školu pjevanja Aleksandre Radović. Mada je nekoliko puta bila proglašavana za najbolju u grupi, nekako sam uspio da je ubijedim da ova profesija nije za žene i da svoj put potraži u nekoj lakšoj djelatnosti. Poslušala me je i upisala medicinu, evo već je “očistila” drugu godinu i uglavnom ima desetke. Iva je još uvijek u osnovnoj školi, ali moram da kažem da je vrijedna i ambiciozna baš kao i njene sestre – završava on.
