Ovaj komad ne bavi se temom rata, već onim što ostane uljudima nakon njega. Iako ga na teritoriji Crne Gore nije bilo, mnogo Crnogoraca učestvovalo je u njemu u susjednimdržavama. Neki kao podsjetnik na ta vremena imaju rane na tijelu, neki na duši, neki oboje.
Reditelj Mirko Radonjić, i sam je dio generacije koja je odrastala u tom dobu,
a sada dovoljno sazrela da razumije negiranje da se to vrijeme desilo, ne tako davno. Sa svojom ekipom, u procesuje tragao za najboljim načinom da se ključne teme otvore, zaista otvore.
„Bez revidiranja svoje istorije, ne mislim u duhu nacionalanog ponosa kako je revidiramo, već zbilja kaosusret sa svojom odgovornošću i svojom krivicom, mislim da kao društvo ne možemo da napredujemo . To seapsolutno vidi kroz razne pore društvenog bivstvovanja, kroz razne podjele koje danas postoje. Probali smoda to što u tekstu stoji ne čitamo kao bilo kakav pamflet već u smislu ljudskog stanja i ljudskih sudbina, i togagdje one sve mogu da povedu. Tek u trenutku kada se suočimo da su naši očevi išli u ratove, a postoji podatakda su 35 hiljada ljudi iz Crne Gore išli kao dobrovoljci u BIH i Hrvatsku, tek kada se suočimo sa time, tadaćemo moći znati što su naši stavovi prije nego uskočimo u evropske čizme. Otvara se pitanje krivice. Nismopostavljali tragediju, ali to je taj antički model odgovornosti i krivice, koja kreće da proganja drugegeneracije“, kazao je reditelj komada Mirko Radonjić.
U procesu je učestvovala MirjanaMedojević koja potpisuje i dramaturgiju predstave. Tim dvoje mladih umjetnika koji su ušli u projekat sacrnogorskim glumcima, predano je otvarao teme kako bi zaokružili priču, pitajući se u tom procesu, da li je krugpakla i mržnje uopšte moguće zaustaviti. Skrojili su zajedno, pažnje vrijednu priču o sudbini jednog ratnog veterana I njegovoj djeci. Ta priča „Nije priča o jednom čovjeku. Ni jedna priča to nikada nije“, tako kaže pisac Mirjana Medojević.
„Sin se sveti na najbrutalniji mogući način preko odnosa sa njegovom kćerkom, njegovom polu sestrom, nakraju dođemo i do griže savjesti tog sina. U suštini su to tuđi grijesi koje plaćaju dvoje mladih ljudi, kojiistovremeno čine svoje greške na tom putu. Ne mislim da je tekst završen, kada sam saznala da će Mirko daradi ovu predstavu ušli smo u novu ruku teksta, jer sam shvatila da kod njega postoji motiv, da mu predstavaznači. Nemam taj pristup da je na tekst stavljena tačka, poštujem pisce koji tako rade, ali kod mene taj pristupdolazi iz toga što sam ja zapravo reditelj. Znam koliko života na sceni može da se otvara“, kazala je Medojević.
„ U ovom procesu lijepo sarađujemo, bavimo se odnosima likova u komadu koji je dobro napisan. Kada uđetei bavite se likom, vrlo su jasne stvari, precizno je napisan, malo je prostora za lutanje, ostane vam samo da seprepustite. Mislim da smo načeli dobre stvari, možemo otići još dalje, svi smo na jedan lijep način zaraženiovim tekstom, sa radošću kopamo šta to on nosi. Na prvo čitanje imala sam potpuno drugačiji utisak, a tekposlije su počele druge stvari da isplivavaju, koje u prvom trenutku ne vidimo. A proces će trajati dok se god bude igrala predstava“, rekla je glumica Marija Đurić.
Režija, scenografija, dizajn svjetla: Mirko Radonjić
Tekst i dramaturgija: Mirjana Medojević
Kostimografkinja i saradnica na scenografiji: Lina Leković
Asistentkinja režije: Marija Backović
Fotograf ije: Duško Miljanić
LICA
Dimitrije Mojanović, Srđan Grahovac, Maja Mojanović, Marija Đurić, Senad Mehmetović, Omar Bajramspahić
