Tri minuta pratimo kameru dok se kreće po nepoznatom vojnom objektu. Montaža pokazuje kompletan put nastajanja lijeka, od biljke do epruvete. Ptičja perspektiva čini da sve vrijeme imamo osjećaj da nas neko vreba. Jedan pogled na svijet promijenjen u milisekundi, sužen sa proporcijom video zapisa sa 16:9 na 4:3. Obična viljuška pomjerena samo dva centimetra dovoljna je da zatetura misli poput čigre u finalu filma „Inception“ - i ostavi nas zauvijek u nedoumici.
Najupečatljivije scene nove Amazonove serije „Homecoming“ imaju vrlo malo dijaloga. Za televizijski projekat koji je počeo kao podcast Ilaja Horovica i Majke Blumberga, ovo je pomalo čudno. Ali, nakon što provedete više od pet sati u tenziji i blago rastućoj paranoji zahvaljujući fantastičnoj režiji Sema Esmaila, kreatora hita „Mr. Robot“, stvari će vam postati mnogo jasnije.
Rupe u sjećanju
Priča prati Hajdi Bergman (Džulija Roberts), socijalnu radnicu koja vodi program „Homecoming“ organizacije koja pomaže vojnicima koji su okončali službu da se što bezbolnije vrate svakodnevnom životu.
Radnja je podijeljena na dvije vremenske linije. U jednoj posmatramo Hajdine seanse sa vojnicima. U drugoj, nekoliko godina nakon gašenja projekta, vidimo je kako konobariše. Kada birokrata iz Ministarstva odbrane (odlični Šej Vigam), zadužen da istraži što se dogodilo sa projektom, potraži Hajdi i počne da joj postavlja pitanja pokazuje se da ona ima značajne rupe u sjećanju. Ubijeđena je da je napustila prethodni posao da bi brinula o mami Elen (legendarna Sisi Spejsek) i nema pojma ko je Kolin (Bobi Kanevale), njen bivši šef.
U osmoj epizodi jedan od likova, nimalo slučajno, kaže: „Hajde da pažljivo otpakujemo cijelu ovu stvar.“ Kako se konkretna rečenica odnosi na uspomene, traume, izdaje, isto koliko i na misteriju koja obavija cijeli projekat, probaćemo da poštujemo Esmaila tako što ćemo pažljivo raspakovati samo najbitnije i ostaviti vas da uživate dok otkrivate ostalo.
Opijajuća režija
Esmailov novi projekat najlakše je klasifikovati kao hičkokovski triler koji se bavi ozbiljnim psihološkim traumama i kulturom sjećanja/zaboravljanja. Zbog sjajne ideje, intrigantne misterije, upečatljive glumačke ekipe i opijajuće režije – ne smijete da zaobiđete „Homecoming“. Jedina mana ove serije je pokatkad sporogoreći tempo. Da je misterija upakovana u šest ili sedam, umjesto u deset polučasovnih nastavaka, lako biste ga proglasili malim remek djelom.
Glavnim likovima u seriji „Homecoming“ događa se slična stvar kao i junacima „Mr. Robota“. Na početku su odbačeni kao „teoretičari zavjera“, a onda svi shvataju kako su sve vrijeme bili u pravu. Situacija jeste užasavajuća.
Antagonista je „Geist Group“, konglomerat bezličan kao i „E Corp“. I najzad, kao i u seriji „Mr. Robot“, ova bitka individualca protiv velike korporacije ima inteligentno skockanu antikapitalističku poruku začinjenu bizarnom postcredits scenom poslije koje znate da će druga sezona biti još bolja.
Serija duguje ubjedljivost sjajnoj trojki. Prije svega, Džuliji Roberts koja je ovom ulogom opravdala titulu jedne od posljednjih pravih glumačkih zvijezda. Zatim, i šarmantnom Stivenu Džejmsu koji glumi Voltera Kruza, pacijenta sa kojim Hajdi razvija poseban odnos.
Nevjerovatna hemija Džulije i Stivena u kombinaciji sa odlično izbrušenim dijalozima, pretvara jednostavne razgovore dvoje ljudi u mračnoj prostoriji sa umirućim akvarijumom u nešto beskrajno uzbudljivo. Hvataćete sebe kako bez razmišljanja palite epizodu za epizodom.
Sjajne referenceIpak, glumački duo ne bi mogao da uradi ništa bez Esmailove fantastične estetike. U godini koju je obilježio doprinos Hira Muraija seriji „Atlanta“, neke od referenci koje su suptilno provučene, toliko su dobre, da im je potrebno posvetiti barem petinu pažnje koja im je data dok su nastajale.
Jedna od prvih referenci stiže u pilot epizodi, dok kamera prelazi preko akvarijuma u kancelariji Hajdi Bergman. U pozadini ide dobro poznata kompozicija Pina Donađa iz filma „Dressed to Kill“. Osim što je riječ o divnom omažu Alfredu Hičkoku, njegov narativ govori o psihijatru sa tajnom, a cijela atmosfera i elegantni pokreti kopiraju stil Brajana De Palme.
Esmail nastavlja u ovom stilu tokom cijele sezone, suptilno veličajući neke od najvećih filmskih magova i ličnih heroja poput Dejvida Finčera, Dejvida Linča i Alana Džeja Pakule.
Nevidljivi predator
U seriji se čuju kompozicije iz filmova: „Vertigo“, „Duel“, „The Gift“, „Carrie“, „The Thing“, trećeg dijela franšize „Halloween“... Posebno je važan Esmailov omaž Pakulinom remek djelu „All the President's Men“ čiju je paranoidnu atmosferu savršeno rekreirao snimanjem određenih scena iz ptičje perspektive. Na ovaj način, režiser je pojačao predatorsku poziciju glavnog negativca. Iako ga ne vidimo, znamo da je sveprisutan.
Međutim, iako je ponekad potrebna samo jedna opaka osoba da bi bio pokrenut lanac loših događaja, situacija postaje komplikovanija kada njene postupke pokriva državna mašinerija. U takvim situacijama, najčešće stradaju obični ljudi poput Hajdi. I ona, kao i vojnici, postaje podložna potiskivanju najružnijih sjećanja i zaključavanju emocija.
„Homecoming“ je odlična serija zato što postavlja važno pitanje o moralnoj odgovornosti. Pored svih omaža, zanimljivosti i misterije, ovo je prije svega perceptivna studija kolateralne štete. Zbog toga zaslužuje veliki naklon i glasno „Ura!“ zbog potvrde da će biti snimljena i druga sezona.
Biljana MARTINIĆ
FOTO: imdb.com / amazon.com
