Ako se na trenutak osvrnete na dugačku istoriju ljudskog roda, imaćete veliki problem da pronađete barem nekoliko loših osoba koje su bile svjesne težine sopstvenih postupaka. To je valjda ono „ljudsko, odveć ljudsko“ o kom je pisao Niče. Izmišljotine i razne fantazme ega oduvijek su branile čovjeku da vidi svoj odraz u zrcalu.
Zato nije ni čudo što su mnogi nakrivo nasađeni junaci serije „The Deuce“, sve do blistavog finala druge sezone, smatrali sebe ispravnim. I bili spremni da se zakunu da su zaslužili pravo da hodaju sunčanom stranom ulice.
Zrno ljudskosti
Prvi koji se zapitao da li zaslužuje da se nazove „dobrim momkom“ bio je Vinsent. Poslije smrti nevine djevojke, ubistva Si Sija u njegovom bordelu i neuspjelih pokušaja da se izvuče iz posla sa mafijašem Rudijem Pipilom, Vins shvata da više nema zaje*ancije.
Sada samo može da se nada da će uspjeti da zadrži makar zrnce ljudskosti u tom ludilu. Eto, makar to da djevojčica stradala njegovom i Bobijevom krivicom dobije spomen-obilježje na mjestu gdje joj počivaju kosti...
Bobijev, Frenkijev i Vinsentov najveći grijeh nije bezobzirna jurnjava za uspjehom i novcem. Moguće je juriti ih i opet ostati pošten. Oni su krivi za nešto neoprostivo – za površnost. Nju Oskar Vajld naziva najvećim ljudskim porokom.
Crvljivo tijelo
Vins je kriv zato što je naivno vjerovao da može da igra ulogu zupčanika u prljavoj igri – i ostane čist. Bobi je kriv zato što misli da je bolji od pimpova. Kriva je i Ajlin zato što je naivno vjerovala da može da sačuva sina tinejdžera od svijeta kom je poznato da ona radi u porno industriji.
Duboku krivicu osjećaju i Abi i Loret, prvi put potpuno svjesne težine izbora žene da bude slobodna u porobljivačkom svijetu Tajms skvera. Najbriljantniji potez, po kom će ostati upamćena cijela sezona, jeste Sajmonova i Pelekanosova odluka da nam ne pokažu ko je ubio njihovu Doroti.
Crvljivo tijelo žene koja je uspjela da se izvuče iz svijeta prostitucije, ali se vratila da pomogne drugima - pronađeno je na ulici. Doroti je skončala kao još samo jedna u nizu prostitutki na njujorškim ulicama. Kao da nikad nije napustila Si Sija.
Dorotin ubica neće biti pronađen, jer Sajmon i Pelekanos dobro znaju da nije važno lice onog koji ju je usmrtio. Za Dorotinu smrt krivi su svi – od pimpova koji su organizovali ubistvo, do Abi, Lorete, Vinsenta i Bobija koji svakodnevno održavaju status kvo na njujorškom asfaltu.
Male eksplozije
Tokom 70 minuta finala, ne napušta vas osjećaj da će nešto eksplodirati. Međutim, male eksplozije pucaju sve vrijeme dok čekate najveću. Taj osjećaj najbolje je uhvaćen u kratkoj, efektnoj sceni u kojoj Lori saznaje da je Si Si ubijen. Godine trpljenja, straha, bola, paranoje slivaju se niz njeno lice iskrivljeno od plača. I ispravljaju se u osmijeh konačno stečene slobode.
No, to ne znači da i Lori nije žrtva površnosti. Tačnije, nesvjesnosti da su i pimp i prostitutka samo jedne od brojnih uloga koje nudi Tajms skver. Si Si jeste bio mnogo opasniji makro od Larija, ali i ona je mogla, kao Darlin u finalu, da spakuje kofere i ode. Ipak, nije. Neki ljudi jednostavno ne znaju što da rade sa slobodom...
Hoće li to ostati tako i kako će se (ne)slobodni izbirikati sa silnim izazovima osamdesetih vidjećemo tek za godinu, u trećoj sezoni. Do tada nam ostaje da ponavljamo mantru „Površnost je najveći porok“ – i budemo zahvalni zbog toga što Sajmon i Pelekanos ne pokazuju ni najmanju namjeru joj se predaju. Kakvi je*eni genijalci.
M. I.
