Žrtva fantomskog uda

Apsolutno nije tačno da je Kevin Spejsi najvažniji adut serije „House of Cards“. Njegov Frenk Andervud jeste jedan od najboljih negativaca u istoriji televizije, ali Netfliksova politička drama jednako je nezamisliva i bez Kler, „žene koju voli kao ajkula krv“, koju ubitačno maestralno igra Robin Rajt. O načinu na koji je Spejsi dobio šut kartu iz serije zbog optužbi za seksualno uznemiravanje nekoliko muškaraca, među kojima ima i maloljetnika, još bi se i moglo raspravljati: neki smatraju da bi velike talente trebalo razdvajati od njihovih privatnih života, drugi su vrlo rigorozni kad je riječ o kažnjavanju takvog ponašanja javnih ličnosti.

Podsjećanje: u finišu pete, kreator Bo Vilimon pripremio je odličan teren za oproštajnu sezonu. Frensis „Frenk“ Andervud dočekao je poniženje, odstupio je od predsjedničke stolice i dao se smišljanju načina da se iščupa iz blata uz pomoć nove predsjednice – svoje supruge Kler. Problem je samo u tome što njoj ne pada na pamet da mu pomogne.

Kler ima druge planove, što stavlja do znanja nejavljanjem na telefon koji se usijao od Frensisovih poziva. I jednom kratkom, ledeno hladnom objavom rata: „Došao je moj red.“ prije nego što se ekran zamračio i ostavio fanove da željno čekaju njihov potonji okršaj u šestoj, završnoj sezoni.

Kada je Spejsi dospio u žižu skandala, produkcija šeste sezone je već uveliko počela. Možemo samo da zamislimo kako se osjećao zlosrećni tim kad je Vilimon upao u sobu i rekao da sve što se dosad završilo mora da leti u kantu za smeće... I dodijelio scenaristima novi zadatak, ravan spremanju pite od govana: da odvedu seriju do prvobitno zamišljene završnice, ali bez Kevina Spejsija u ijednom jedinom kadru!

U sjenci džina

Tokom sezone, koja je skraćena sa standardnih 13 na osam jednočasovnih epizoda, nijednom nećete ni čuti, niti vidjeti Spejsija. Frensisu nema ni traga, ni glasa – ali opet je tu, širi se serijom kao kancer i proždire sve pred sobom. Ni stari ni novi likovi ne prestaju da podsjećaju na njegovo odsustvo, čineći ga najprisutnijim od svih „nevidljivih“ slonova u sobama.

Nije sporna zamisao da Kler zamijeni Frensisa u krvavoj stolici u Ovalnoj kancelariji. Problematičan je način na koji je izvršena zamjena. Nad novom predsjednicom sve vrijeme visi frustrirajuća sjenka izuzetnog prethodnika.

Kler Andervud opljačkana je za ono „Došao je moj red“ iz finala prethodne sezone. Viliman nije dozvolio da njegova junakinja postane nositeljka cijele priče, iako je pokazao da Kler ima potencijala da napravi svoju zaostavštinu, baš kao i Frenk Andervud.

Nažalost, kreator je više brinuo o tome kako da opravda Spejsijevo odsustvo nego prisustvo Robin Rajt na malim ekranima. Zbog toga ćete, dok budete gledali šestu sezonu, sve vrijeme patiti od sindroma fantomskog uda. Osjećaćete nelagodu zbog „amputiranog“ Kevina Spejsija i vidjećete njegove otiske prstiju svuda po ekranu, baš kao ljudi koji i dalje mogu da osjećaju bol u ruci ili nozi, iako im je odstranjena.

Šteta je što Viliman nije imao više vjere u lik Kler Andervud, ali i to što je u pojedinim, najboljim momentima šeste sezone, rijetkim kada Frenkova sjenka ne lebdi nad narativnom, loše usmjerio njen razvoj.

Frensis je prepoznatljiv kao političar koji ne uzima zarobljenike, već automatski puca u glavu svakom potenicijalnom oponentu. Beskrupuloznik što dijeli ljude samo na dvije grupe, matadore i otirače – i ne oklijeva da zamaše krv-crvenim platnom pred svim bikovima svijeta. I tip koji će iste sekunde prevrnuti sto naglavačke ako mu ne odgovara način na koji je postavljen.

Kler je drugačija, smirenija, promućurnija - što nikako ne znači da je i manje opasna. Samo je otrovna na drugačiji način. Ona je zapravo Frensis sa odloženim dejstvom. To je najjasnije u šestoj epizodi, kada utrobe počinju da vam se prevrću od načina na koji izlazi na kraj sa protivnicima.

No, do trenutka kada krene gomilanje leševa, već ste toliko smoreni praznim hodom i njenim zamornim igrarijama sa starim i novim neprijateljima, da ne osjećate ni promil zadovoljstva pomiješanog sa stidom zbog njene pobjede – a vrlo dobro znate da vas je u ovim momentima uvijek preplavljivao kad Frensis odigra sličan potez.

Ljubav i mržnja

Nažalost, Anet (Dajan Lejn) i Bil Šepard (Greg Kiner), Klerini novi protivnici, postoje samo da bi Viliman popunio odveć predugu minutažu sezone koja je lagano mogla da se sabije u dvočasovni specijal – i da opet kaže isto što je reklo osam jednočasovnih nastavaka. Oko porodice Šepard razvezuje se nekoliko narativnih rukavaca od kojih nijedan ne drži pažnju.

Nešto slično, u rijetkim izuzecima kao što je „Keti momenat“, važi i za stare protivnike dua Andervud. Viliman ih vrti i vrti, i vrti i vrti, tjerajući vas da zastanete i zapitate se, za ime božje, što on želi da osjećate prema Kler Andervud. Niti možete da volite Kler, niti da je mrzite, niti da osjećate pomiješane emocije. Naročito ne u finalu.

Ako nijeste pogledali cijelu sezonu, prekinite čitanje teksta. Trudili smo se da ne otkrijemo skoro ništa o radnji sezone, ali moramo da porazgovaramo o identitetu Frensisovog ubice zato što je presudan za argumentovanje stava da je ovako važna serija krunisana tako besprizornim krajem.

Plemeniti ubica

U velikom finalu, u momentu kada Dag Stamper (Majkl Keli), nesrećni šegrt Andervudovih, dolazi do Kler u namjeri da je ubije zbog toga što pokušava da poništi Frenkovu zaostavštinu – saznajemo da je on ubica.

Dag je žrtvovao sve, i što jeste i što nije imao, za Frensisa i njegovu suprugu. U važnom trenutku pete sezone, kada je shvatio da će Frenk biti spreman da ubije voljenu Kler da bi ostao na tronu, njegov plemeniti lakej shvatio je da bi taj čin doveo u opasnost sve za što su se borili. Tada je odlučio da ubije čovjeka da bi sačuvao legendu o njemu. Nakon što je to priznao, Kler ga je ubila. Posljednja scena koju vidimo jeste Dag kako izdiše u njenom naručju.

Okej. Što nam ovakvo finale govori o cijeloj filozofiji serije „House of Cards“? Prije nego što odgovorimo, napravićemo malu digresiju i vratiti se originalnoj, britanskoj verziji na kojoj je zasnovan američki hit.

Britanska serija, podijeljena u tri dijela po četiri epizode, pokazala je da apsolutna moć apsolutno kvari. U finalu, njen glavni junak skončao je pod rukom sopstvene žene, uništen pohlepom i zlom koje je nanio drugima pokušavajući da se popne na vrh.

Za razliku od originala, američka verzija je tokom pet sezona mnogo puta odigrala drugačiju kartu. Makijavelistička politika glavnog lika prikazana je kao nešto što je kul i poželjno, a ne štetno i ubitačno po njegov karakter. To je jedna od glavnih zamjerki koje su tokom godina Vilimanu spočitavali manje fanovi, a više TV kritičari.

Sada kada je konačno priveo priču kraju, reakcija publike i kritike je gotovo jednoglasna: kreator serije koja je važila za jednu od najboljih u istoriji televizije propustio je šansu da zakuca „trojku“ u posljednjoj sekundi utakmice. Poslao nas je kući sa porukom da apsolutna moć apsolutno ne kvari i apsolutno obesmislio smrt jednog od najboljih TV likova svih vremena.

Zbog toga ne bi trebalo da vas čudi to što su društvene mreže ovih dana pune ljutih komentara na račun šeste sezone, koji su većinom sažeti u jedan jedini gif sa Kevinom Spejsijem. U tom sad već kultnom, mnogo puta rabljenom gifu, vidimo Frenka Andervuda kako gleda u nas i probija „četvrti zid“ rečenicom: „Idiots, idiots everywhere.“

Šestu sezonu nijesu radili baš idioti, ali kapirate poentu i izvor ljutnje kritičara i fanova. Na kraju je ispalo da je jedina osoba koja je profitirala od izbacivanja Kevina Spejsija iz serije – Kevin Spejsi.

FOTO: imdb.com / tvtime.com / bustle.com