To pokazuju podaci centara za socijalni rad u Podgorici, Herceg Novom, Ulcinju, Baru, Plavu, Gusinju, Kolašinu, Mojkovcu, Beranama i Bijelom Polju. Kakva je statistika na nivou države nije poznato, jer u resornom Ministarstvu rada i socijalnog staranja nemaju podatke.
Uputili su nas na lokalne centre za socijalni rad, od kojih njih šest nije odgovorilo na naša pitanja. Iz podgoričkog Centra za socijalni rad za Pobjedu kažu da su u 2017. dobili 50 prijava, a najstarija žrtva bila je baka od 82 godine.
SRAMOTA
- Zabilježili smo sve vrste nasilja - fizičko, psihičko i ekonomsko. Posljednje dvije vrste su teško dokazive, a stari često nijesu ni svjesni da je to što trpe nasilje. Stoga je, jedna od osnovnih uloga naše Službe u radu sa starima koji su žrtve nasilja, informisanje o vrstama nasilja, kao i pravima žrtava i mogućnostima prevencije budućih rizičnih situacija – kazali su iz ove ustanove.
Oni ističu da je problem u radu sa ovom populacijom taj što se stari često stide da prijave probleme u svojoj porodici, pa i kad se izađe na teren po anonimnoj prijavi, oni negiraju da postoje problemi, jer misle da je to sramota.
- Nekada je potrebno više kontakata da bi stekli povjerenje i prihvatili ponuđenu pomoć. Često nijesu informisani da je to što se u njihovoj porodici dešava u stvari nasilje, te smatraju da su kao supružnici ili roditelji dužni da sve to trpe – kažu u podgoričkom centru za socijalni rad.
Poseban problem, prema njhovim riječima, predstavljaju nasilnici koji su psihički bolesnici i zavisnici od alkohola i psihoaktivnih supstanci. I kada im sudskim rješenjem bude izrečena mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja ambulantnog tipa, oni je, kažu u Centru, ne poštuju, već odbijaju liječenje i redovno uzimanje terapije.
Opširnije u Pobjedi
