Crna Gora je neka vrsta regionalnog pomiritelja – ona je taj faktor koji utiče na smirivanje evidentnih tenzija na Zapadnom Balkanu i nudi neku vrstu posredničke uloge u brojnim otvorenim regionalnim pitanjima. Zato sam zbunjen zbog poruka koje stižu iz Beograda Crnoj Gori i to nije dobro za dobrosusjedske odnose - kaže u intervjuu Pobjedi dr Dragan Đukanović, profesor Fakulteta političkih nauka i predsjednik Centra za spoljnu politiku. Ističe da, nažalost, jedan dio političke javnosti u Crnoj Gori još uvijek sanja o nekoj vrsti prevaziđenih projekata, zajednica i unija.
POBJEDA: Da li će biti proširenja EU, čemu se nadaju zemlje Zapadnog Balkana i koliko je Bregzit usporio proširenje?
ĐUKANOVIĆ: Ne mogu da vidim ni jednu drugu opciju osim proširenja jer Balkan je sklon i samodestruktivnosti i destruktivnosti u širem smislu, koja može da ugrozi čitavu Evropu. Ukoliko se zaobiđe novi krug proširenja, u tom slučaju perspektiva i regiona i čitavog jugoistoka Evrope neće biti dobra. Kada je u pitanju Bregzit i pored ovih problema koji se trenutno javljaju da li će doći do sporazuma ili neće, bilo bi bolje da do njega dođe. Međutim, evidentno je da će taj proces sljedeće godine morati da se okonča jer se u martu naredne godine navršava dvije godine od pokretanja procedure. Bregzit bi bio jedna dobra šansa za zemlje Zapadnog Balkana, jer bi mogao da uslovi unutrašnju prekompoziciju EU, a samim tim na neki način da jasnije otvori perspektivu članstva za zemlje regiona.
POBJEDA: Kako će ostavka njemačke kancelarke Angele Merkel uticati na evropsku politiku na Balkanu?
ĐUKANOVIĆ: Angela Merkel je jedan od evropskih lidera koji je najviše dao doprinosa ubrzanju procesa evropskih integracija zemalja Zapadnog Balkana i u svakom slučaju je veoma loša vijest da je ona najavila povlačenje 2021. godine sa mjesta kancelarke. Međutim, ukoliko pogledamo politički spektar u Njemačkoj kao vodećoj državi EU, ipak neće doći do drastičnog zaokreta kada je u pitanju politika proširenja EU na Zapadni Balkan i kasnije. Mislim da „Alternativa za Njemačku“ neće blokirati novi proces proširenja.
POBJEDA: Da li to znači da sve ostaje isto što se tiče proširenja?
ĐUKANOVIĆ: Da. Mislim da će se Hrišćansko demokratska unija konsolidovati i da će i dalje ostati vodeća politička partija u Njemačkoj i da će njen odnos prema proširenju biti nepromijenjen.
POBJEDA: Ko od zemalja Kvinte (SAD, Italija, Velika Britanija, Njemačka i Francuska) ima najveći uticaj na balkanske zemlje: koga slušamo, a koga se „plašimo“?
ĐUKANOVIĆ: SAD su i dalje najsnažnije po vlastitom uticaju iako su se protekle decenije privremeno same dislocirale iz regiona Zapadnog Balkana. Očigledno je da Zapadni Balkan kao projekat nije dovoljno dovršen prije svega u bezbjednosnom smislu i to zahtijeva ponovni angažman SAD, do čega i dolazi. One su sve više zainteresovane za neka regionalna pitanja, od spora Grčke i Makedonije, preko dijaloga Beograda i Prištine i tako dalje, i mislim da postoji mogućnost da će SAD dodatno osnažiti svoje prisustvo i da se, zapravo, njih najviše „plaše“ lideri u regionu – najviše im je stalo do njihovog mišljenja. Nakon SAD, najviše se sluša Njemačka.
Što se tiče Francuske, ona nema toliko jak uticaj na lidere regiona i uopšte na državna rukovodstva. Nakon pokretanja procedure za Bregzit slabi i uticaj Britanije, iako je ona tradicionalno prisutna na Balkanu. Kada je u pitanju Italija ona, prije svega, ima ekonomske interese na Balkanu i u toj oblasti se ostvaruje značajna saradnja, a njene šire političke ambicije nijesu do sada bile uočene.
POBJEDA: Kako razumijete lutanje predsjednika Srbije oko rješenja Kosova: podjela, razmjena teritorija, razgraničenje – šta je od tih opcija najrealnije? Predsjednik Kosova se sreo sa premijerkom Srbije i nakon toga je na Tviteru napisao da sveobuhvatni dogovor sa Srbijom treba da omogući članstvo Kosova u UN, NATO i EU?
ĐUKANOVIĆ: Jedna od osnovnih smjernica konačne etape dijaloga između Beograda i Prištine jeste vezana za članstvo u međunarodnim organizacijama, što je jedno od neriješenih pitanja. To će, svakako, biti jedna od tema završnog sveobuhvatnog sporazuma između Beograda i Prištine na čemu će se insistirati. Naravno da će sveobuhvatni sporazum biti mnogo širi i uključivaće i bezbjednosne i kulturne aspekte i zaštitu Srpske pravoslavne crkve na Kosovu... I Tači i Vučić dovoljno testiraju vlastita javna mnjenja sa iznošenjem različitih predloga od razgraničenja, korekcije granica... da vide do koje granice mogu da naprave eventualni kompromis do kojeg bi došlo, po svemu sudeći, krajem ove godine ili u prvim mjesecima naredne godine.
POBJEDA: Da li ovo što je Tači napisao znači da Srbija treba da prizna Kosovo iako se ona tome jako opire iz iracionalnih razloga?
ĐUKANOVIĆ: Postoje različite forme priznanja de fakto i de jure. U svakom slučaju, Srbija će pokušati da izbjegne de jure priznanje – klasično formalno priznanje, ali da je spremna da dođe do neke vrste kompromisa i da na određeni način iznađe rješenje koje bi moglo da bude zadovoljavajuće i za Srbiju. Ipak, stalno se govori da je crvena linija puno formalno priznanje Kosova, to je nešto na šta zvanični Beograd tvrdi da ne bi pristao. Vidjećemo u kojoj formi će se precizirati sveobuhvatni sporazum, možda će se naći neka dovoljna jasna i smislena poruka koja bi mogla da zadovolji obje strane: da jedna strana misli da je to priznanje, a druga da misli da, ipak, to nije puno priznanje.
POBJEDA: Koliko se Srbija u svojoj spoljnoj politici oslanja na Rusiju i gdje Rusija može da pomogne Srbiji?
ĐUKANOVIĆ: Rusija je još od protekle decenije pokušala da se postavi kao neka vrsta zaštitnika Srbije kada je u pitanju rješavanje statusa Kosova, zato je kao kompenzacijju dobila čitav energetski sektor u Srbiji, a kao što smo vidjeli nije bilo gotovo nikakvog napretka u vezi sa statusom Kosova niti poboljšanja spoljnopolitičke pozicije Srbije. U ovom trenutku zvanični Beograd racionalnije sagledava tu poziciju i vidi da od Rusije ne može dobiti nikakvu suštinsku ni značajnu podršku kada je u pitanju okončanje dijaloga sa Prištinom. Naravno, Rusija je itekako nakon što je prodrla u ekonomsku i energetsku sferu sada ojačala i politički uticaj u Srbiji i otklanjanje tog uticaja u narednom periodu će biti mnogo teže čak i kada poredimo sa okončanjem dijaloga Beograda i Prištine.
POBJEDA: Zašto Srbija s vremena na vrijeme vodi primitivnu kampanju o zemljama regiona kroz tabloide: da li zbog udvaranja biračima ili je posrijedi nešto drugo?
ĐUKANOVIĆ: Jako me čude neki potezi i nije jasno zašto se pažnja na taj način često usmjerava prema susjedima od Hrvatske, preko BiH, Makedonije i Crne Gore - to svakako ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima Srbije. Sve to ostavlja dubinske tragove na odnose bez obzira što kreatori javnog mnjenja u našoj zemlji smatraju suprotno – dakle, da ostavlja kratkoročne tragove. Upravo ti tragovi stvaraju atmosferu za gajenje neke vrste predrasuda kod značajnijeg dijela javnosti, a to nikako ne vodi ka pomirenju i boljim odnosima u regionu.
POBJEDA: Što biste rekli za često omalovažavanje Crne Gore u srpskim medijima i od srpskih političara: Crna Gora se stalno proziva za loš položaj Srba, za priznanje Kosova, zašto njeni vojnici učestvuju u NATO misiji na Kosovu... Zašto Srbija to radi?
ĐUKANOVIĆ: Često sam zbunjen takvom vrstom poruka koje stižu iz Beograda i to nije dobro za dobrosusjedske odnose Srbije i Crne Gore. Jedan dio političke javnosti u Crnoj Gori još uvijek sanja o nekoj vrsti prevaziđenih projekata, zajednica, unija i tako dalje umjesto da insistira da utiče na nosioce javne vlasti da se riješe otvoreni problemi sa Srbijom - ukoliko je tom dijelu javnosti stalo da ti odnosi budu što bolji. Nažalost, poruke koje stižu iz Beograda su i dvosmislene. Ivica Dačić, potpredsjednik Vlade Srbije i ministar spoljnih poslova nedavno je pozvao pripadnike srpske zajednice da učestvuju u izvršnoj vlasti - što znači da određeni krugovi u Beogradu razmišljaju da je nužno da Srbi prvo prihvate Crnu Goru kao svoju državu. Crna Gora je neka vrsta regionalnog fascilitatora – ona je taj faktor koji utiče na smirivanje evidentnih tenzija na Zapadnom Balkanu i nudi neku vrstu posredničke uloge u brojnim otvorenim regionalnim pitanjima, zbog toga zaista iznenađuje. Crnoj Gori se spočitava učešće u Kforu, ona se osuđuje iako je to njena obaveza zbog članstva u NATO, a u zvaničnom Beogradu se govori da Kfor štiti Srbe i srpsko kulturno nasljeđe na Kosovu.
