Do ovakvih ,,biznismena“ nije teško doći, jer se mnogi reklamiraju u javnosti, i to najčešće u blizini fakulteta, ili imaju profil na društvenim mrežama.
Kako kaže Pobjedin sagovornik, on se, ipak, time ne bavi, jer ga mušterije same pronalaze, najčešće po preporuci.
Zbog ovog posla, sudeći prema njegovim riječima, ne osjeća neku moralnu odgovornost.
- Kad otvorite pitanje intelektualne svojine, ja vas pitam šta je u digitalnoj eri intelektualna svojina? Naravno da ću citirati sve izvore, ali se mimo izvora većina stvari prepisuje. I ja sam student, ovo mi pomaže da platim rentu, kupim neke nove knjige, otputujem. Definitivno ovako ulažem u sebe, a ovi za koje drugi rade nek se zapitaju zašto studiraju. Čim diplomiram, prestaću sa ovim poslom - kaže on.
Navodi da se seminarski rade po šablonu, te je ,,ubijeđen da ih pojedini profesori uopšte ne čitaju“.
REAKCIJA
- Jednom mi se desilo da sam napisao diplomski i da mi se mušterija javila poslije pola sata da mi kaže da je mentor oduševljen. Znači, mentor rad nije ni pročitao, pitanje je je li i ona pročitala sopstveni diplomski… Ima dosta takvih primjera. Imate i dosta onih kojima pisanje teško ide, koji doguraju do treće godine fakulteta i ne umiju složenu rečenicu sastaviti. Ima svega, ja sam samo u ovoj tranziciji našao način da zaradim. Uostalom, tako u tranziciji sve funkcioniše – navodi sagovornik.
Na koji način se nadležni organi bore protiv ove pojave nije izvjesno. Iz Ministarstva prosvjete su rekli kratko da je student za koga se utvrdi da je na ovaj način preuzeo tuđi rad, odgovoran u skladu sa aktima samog Univerziteta, ali da ova tema nije u nadležnosti ovog resora.
Kako su rekli, pitanja su za organe koji se bave autorskim pravima i intelektualnom svojinom, odnosno zakonima iz te oblasti. Iz Zavoda za intelektualnu svojinu, međutim, rečeno je da ova priča, ipak, nije u njihovoj nadležnosti, a izostao je stav o ovoj pojavi i od Univerziteta Crne Gore od kog smo, između ostalog, tražili odgovor na pitanje jesu li i koliko arhivirali slučajeva da su studenti unajmili nekog drugog da za njih izradi rad, na koji način su kažnjeni i, na kraju - koje aktivnosti preduzimaju za suzbijanje ove zloupotrebe.
NEMA KAŽNJENIH
Pravni fakultet UCG jedan je od onih koji broji više studenata i gdje, možda, zbog toga ima prostora za pojavu zloupotrebe radova, ali dekan Velimir Rakočević kaže da nijesu zabilježili nijedan takav slučaj. Imaju, navodi on, privilegiju što ovaj fakultet upisuju najbolji crnogorski srednjoškolci, te tvrdi da minimum oko 95 odsto njih imaju pošten i ozbiljni pristup u studiranju. - Oni zbog svog integriteta nikada neće pomisliti da idu prečicom i da obavljaju nečasne radnje - kategoričan je Rakočević. Kako dodaje, ipak, gdje ,,ima žita, tu ima i kukolja“.
Navodi da su zato profesori obazriviji i ukazuju studentima često na pravila i standarde kojih se moraju pridržavati kako ne bi došlo do zloupotreba.
- Nema teorijske šanse da za nekog studenta neko drugi uradi master, doktorski... On mora da ima znanje i takva je procedura da je nemoguće dase to desi. Što se tiče diplomskih, da bi ga izradio, student mora makar pet puta da šalje profesoru rad na korekciju. Nema ni tu prostora da se neko može ubaciti sa gotovim radom – tvrdi Rakočević. Toliko su, kaže on, duboko u struci da od prve rečenice u radu kod određenog studenta mogu da prepoznaju nepravilnosti i da odmah reaguju.
- Ne isključujem pojedinačno da ima neki incident, ali što se tiče pojave i ako postoji to je svedeno na minimum – rekao je on. Ukoliko uhvate nekog studenta ili studentkinju da su angažovali drugog da za njih napiše rad, Rakočević kaže da bi takav slučaj tretirali kao jedan od najtežih disciplinskih prekršaja.
- U tim situacijama pokreće se procedura isto kao kad se student uhvati da vara na ispitu, da koristi bubice. Disciplinska komisija predlaže organima UCG, odnosno Senatu šest mjeseci ili godinu dana, najteže, udaljenje sa fakulteta. Tu smo vrlo rigorozni – kazao je on.
POKLANJANJE OCJENA
Za dekana Filološkog fakulteta Dragana Bogojevića pojava izrade diplomskih i drugih radova za novčanu naknadu na UCG izgleda kao vrh ledenog brijega izvjesnog broja loših praksi u našem obrazovnom sistemu na nižim nivoima (osnovna i srednja škola).
Protekcionizam, tolerisanje prepisivanja i poklanjanje ocjena učenicima zarad boljeg uspjeha u školi su, smatra on, negativne pojave koje su godinama prisutne.
- I koje, čini mi se, nikad nijesu, osim deklarativnih osuda, dobile odgovarajući institucionalni odgovor. Imam utisak da postoji neka vrsta „prećutnog dogovora“ između pojedinih nastavnika, roditelja i učenika da se djeci pošto-poto pomogne tako što će dobiti bolju ocjenu na osnovu poznanstva ili rodbinskih veza, a ne na osnovu njihovog rada i zalaganja. Tako i na univerzitetu. Idući linijom manjeg otpora, neki studenti pribjegavaju praksi da plate nekome ko će uraditi njihov diplomski ili drugi rad. Nekada iz neznanja, nekada iz lijenosti, a nekada i zbog nedostatka vremena – istakao je on.
Da bi se iskorijenila, ova pojava, prema njegovim riječima, zahtijeva potpuno drugačiji pristup učenju i radu, od strane svih - i nadležnih institucija, profesora, ali i studenata, roditelja, pa i društva u cjelini.
- Nastavnici moraju uvjeriti učenike i studente da je svrha učenja da budu bolji ljudi i stručnjaci u budućem zanimanju. Da je za njihovo dobro da budu dobri u nekoj oblasti koja ih interesuje. Učenici i studenti treba da shvate da ne uče radi ocjene, već radi sopstvenog usavršavanja. Poslodavci treba da biraju najsposobnije, i da formalni uspjeh na diplomi ne bude jedino mjerilo kvaliteta. Možda je sve ovo lakše reći nego uraditi, ali, vjerujem da svaki profesor jako dobro poznaje studente kojima predaje i da veoma jednostavno može da procijeni da li je nečiji rad samostalan ili ne – rekao je Bogojević.
Ako, kako kaže, uspiju da probude savjest kod svih aktera u ovom procesu, misli da se jedino tako slična ponašanja mogu svesti na nivo izuzetka, a ne opšte pojave.
- Da ne bude više po tranzicionoj logici: snašao sam se, snašla se, već zdravomislećoj: naučio sam, naučila sam... Mislim da crnogorsko društvo to zaslužuje, zbog mnogih sjajnih, mladih i talentovanih učenika i studenata koji, gdje god da pođu, osvjetlaju obraz. I za to su oni najviše zaslužni, a za loše navike smo, ipak, najodgovorniji mi (oni) koji se bave obrazovnim politikama i nastavom, pa tek onda studenti... – naveo je Bogojević.
Pojava kupovine akademskih radova, prema riječima profesora Priorodno-matematičkog fakulteta Vladimira Pešića, bivšeg predsjednika Naučnog odbora UCG, više je prisutna na društvenim naukama, odnosno na većim fakultetima. Na fakultetima prirodnih nauka, kaže on, je manje studenata, te je profesorima zato lakše da isprate je li određeni rad autorstvo studenta ili ne.
- Na PMF-u niti zvanično, niti iz nekih priča, nijesam čuo da se dogodio ijedan slučaj takve zloupotrebe – rekao je on.
Izbor tema kako za seminarske, tako i za druge radove je, ističe Pešić, toliko specifičan da bi studenti teško našli nekoga ko bi uradio taj posao za njih. - Na društvenim naukama se daju više neke opštije teme. Sve je i do nastavnika. Ako daje specifične teme, onda je teško nekom drugom da uradi taj zadatak – kaže on. Priznaje i da je nastavnom kadru, odnosno ,,društvenjacima“ otežanije i da isprate sve radove kako treba.
