Mnogo je crnogorskih žena koje vam na pitanje: „Što je najvažnija stvar koju si uradila u životu?“ mogu dati vrlo jednostavan odgovor. On glasi: „Preživjela sam.“ Nije važno što su pobijedile – sistem, muškarce, druge žene, bolest, porodicu i/li sebe. Bitno je da mogu da budu ponosne na to što su žive. I na to što, bez obzira na sve, odbijaju da prihvate da je njihov pol - dijagnoza.
O takvim ženama govori četvorodjelna poluigrana, poludokumentarna mini-serija „Grudi“ režiserke, koscenaristkinje i koproducentkinje Marije Perović, čija je prva epizoda emitovana u subotu na prvom kanalu RTCG.
Arhetipska majka
Uvodna epizoda većinom se vrti oko prijateljica Ane (Marija Škaričić) i Jelene (Dubravka Drakić), a imamo djelimičan uvid i u život treće Zorke (Nada Šargin), sa kojom će se vidjeti na proslavi dvadesetogodišnjice mature. Iz priloženog je jasno da tri junakinje, svaka na svoj način, vode bitke koje će, nadajmo se, biti podrobnije razrađene u nastavku.
Najjača karika „Grudi“ je definitivno glumačka ekipa. Najbolji utisak ostavlja jedna i jedina Mira Banjac koja perfektno, bez trunke karikiranja, igra staru Crnogorku - babu Fukija (Vojin Ćetković), Aninog (a kasnije možda i još nečijeg) ljubavnika. Nije ni čudo što njenom liku nije dodijeljeno ime. Perović je slobodno mogla da joj ukloni i odrednicu „Fukijeva“ s obzirom na to da Mira Banjac sa lakoćom igra arhetipsku crnogorsku majku.
Odlična je i Splićanka Marija Škaričić kao Ana, ali i Peđa Bjelac u roli Filipa, Jeleninog supruga, koji se sa lakoćom razbacuje onim „kotrljajućim“ slovom r, tako tipičnim za strance koji provedu neko vrijeme na balkanskom prostoru. Epizoda je najdinamičnija kada su u kadru on i Drakić, koja pokazuje izuzetnu predanost ulozi.
Nezgrapna rješenja
Jedina osoba koja za sada značajnije glumački „ispada“ jeste Vojin Ćetković. No, dok je čas ukočen, čas „na ti“ sa crnogorskim akcentom, teško se oteti utisku da za Fukijevo vrludanje nije kriv glumac, već replike.
Scenario Marije Perović i Vladislave Vojinović ima trapavih momenata (saopštavanje „velikih istina“ koje ne možete da zamislite isporučene na sličan način u realnosti) i opštih mjesta („Volim seks i rado ga se sjećam.“) zbog kojih je gledaocu teško da povjeruje pojedinim likovima.
Dramaturški nezgrapno riješene su i pojedine scene rastanaka i sastanaka (pomalo smiješni, a umalo kobni prelazak pješačkog prelaza), kao i otkrivanja krupnih informacija o likovima. Uzmimo, na primjer, finiš epizode u kom Fuki saznaje da su odstranjene Jelenine grudi.
Njen nasmijani odgovor na njegovo pitanje: „Gdje su ti sise?“ je oličenje našeg crnog humora („Sad su mi sise kakva mi je i pamet!“), ali ne uspijeva da zalijepi šamar gledaocu zato što je scena koja prethodi pitanju neubjedljivo postavljena. Prije ćete se zakikotati nego preneraziti otkrićem, a to ne bi trebalo da bude režiserkina namjera.
Dupli mač
Kad je o dokumentarističkom segmentu riječ, govorimo o maču sa dvije oštrice. Jačina svjedočanstava javnih ličnosti o borbi protiv raka dojke „ubrizgana“ su u igrani narativ, na prvi pogled, bez reda i smisla.
Perović kao da nije vodila računa o tome da bitan, emotivno jak momenat u životu njenih fiktivnih junakinja prati jednako snažno ispričano iskustvo iz stvarnog života. Možda je računala na to da će umetanjem bolnih istina odmah poslije prilično običnog, ako ne i laganog razgovora protagonista, „šokirati“ publiku i pomjeriti je iz stanja uljuljkanosti u koji ju je gurnuo igrani dio. No, činjenica je da je riječ o situaciji ili-ili. Ako je Perović u pravu, publika će biti pokošena saznanjem. Ako nije, nažalost, izuzetno važna dokumentarna svjedočanstva izgubiće jačinu.
Opet, teško je ne žmuriti pred greškama u koracima koje su napravljene u prvoj epizodi „Grudi“. Kad znate da živite u zemlji u kojoj na godišnjem nivou oko 350 žena oboli od karcinoma dojke, svaka treća ne pobijedi bolest i da je najveći problem nedostatak svijesti o preventivnoj borbi protiv raka – prosto navijate da ovu mini-seriju vidi što više ljudi. Čak i da osvijesti samo nekoliko gledalaca, Marija Perović ispunila je misiju. Učinila je da na svijetu bude malo više žena koje s ponosom mogu reći: „Preživjela sam.“ M. I.
FOTO: FB stranica Grudi
