Kultura

Kad zaprijete crni psi

Konstantin Groper je osobena i dragocjena pojava muzičke planete. Mastermajnd benda Get Well Soon bolje nego iko spaja principe klasične muzike i alternativni rok
Kad zaprijete crni psi
S.S.
S.S.Autor
ObjektivIzvor

Modernom čovjeku se sve više čini kako ne pripada svijetu koji ga okružuje, a jedna od manifestacija tog osjećaja često je goli strah. U svijetu otuđenih i nemuštih - paranoja je samo jedna od nijansi koje čine svakodnevicu izuzetno gorkim iskustvom. To je efektno prikazano u ovogodišnjoj njemačkoj mini-seriji „The Horror“ za koju je muziku komponovao Konstantin Groper, mastermajnd benda Get Well Soon.

Poniženi i uvrijeđeni

Serija, sagrađena na jednostavnoj premisi, da se u život sasvim običnog para iz predgrađa mic po mic uvlači strah manifestovan u obliku crnih pasa, pogodila je nešto sasvim realno i istinito u vezi sa našim vremenom. Sve komšije koje zaključavaju bravu čim se neko pojavi u hodniku na vašem spratu; sve koji mrze došljake, imigrante, izbjeglice, manjine, ponižene i uvrijeđene bilo koje vrste. Paranoja od bilo čega drugačijeg je tu, hroničan i akutni sindrom, dio života sve većeg broja zapadnjaka.

Tu paranoju nosi i hrani fantastična muzika Konstantina Gropera. Njega ni u kom slučaju ne možemo da posmatramo kao običnog alternativca. Groper je muzičar vrhunskog obrazovanja i prakse u klasičnoj muzici, rijetkog pedigrea. Zato ne čudi što je režiser Vim Venders odabrao baš njega da sa Nikom Kejvom i genijalcima iz trip-hop senzacije Portishead osmisli muziku za potcijenjeni film „Palermo Shooting“ (2008).

Mračna atmosfera

„The Horror“ je ploča koja koristi muziku iz serije kao polaznu tačku, ali je mnogo više od toga - zaokružena, posebna i konceptualna cjelina. Mračnom, ciničnom, donekle grotesknom atmosferom u kabare stilu Nika Kejva, Groper je stvorio uzani prostor - uspijevajući da u njega smjesti kompletan simfonijski orkestar! I da nas prošeta od tjeskobe, do širine i reflektora brodvejske pozornice na kojoj je nekad nastupao Frenk Sinatra, koji je očigledna inspiracija albuma.

Sve to, poput kultne vizuelne studije „Dekalog“ Kšištofa Kišlovskog, ispisuje dugačak spisak razloga zbog čega moderni svijet hrli u propast. Groper ih je sažeo u kompozicijama „Nightmare No. 1 (Collapse), „Nightmare No. 2 (Dinner At Carinhall) i „Nightmare No. 3 (Strangled)“ koje su, bez imalo pretjerivanja, transcendentno, hipnotišuće i vrlo opominjuće iskustvo.

Konstantin Groper je osobena i dragocjena pojava muzičke planete zbog toga što, bolje nego iko, spaja principe klasične muzike i alternativni rok. Zato će ovaj album biti pitko iskustvo i prosječnim slušaocima - ako izuzmemo njegovu gorku, nimalo optimističnu poruku. 

Ocjena: 82/100

FOTO: genius.com

Portal Analitika