Srpski teniser pričao je praktično o cijeloj karijeri, ali je posebno upečatljiv bio dio vezan za teške momente prije nego što je postao nepobjediv 2011.
“Za mene biti treći na svijetu nije dovoljno. Nisam bio zadovoljan s tim. Uvijek sam sebe opominjao rečenicom – ‘Čekaj, kada sam imao sedam ili osam godina san mi je bio da budem prvi na svijetu i osvojim Vimbldon. To je to. Moram da uspijem u tome'”, rekao je Novak i nastavio:
“Ali sam onda doživio neku vrstu mentalnog pada. Mislim da je to bilo poslije Rolan Garosa. Izgubio sam u pet setova u četvrtfinalu od Jirgena Melcera. Igrača koji je bio top 10, dobar igrač, ali sam imao meč u rukama i izgubio. To me je slomilo. Sjećam se da sam išao kod roditelja i pričao o tome, plakao i govorio – ‘Ne znam da li je ovo vrijedno svega. Ne znam da li treba da nastavim”. Moj otac mi je pričao – ‘Ajde, jak si’.” zaključio je Đoković.
Srpski teniser ipak otkriva i da su ključnu ulogu u tom periodo odigrali trener Marijan Vajda i fizioterapeut Miljan Amanović.
Oni su mu dali snagu i energiju da nastavi dalje i to ga je dovelo do nevjerovatnih rezultata.
