Piše:
Marija Ivanović
Kad Tom Hardi kaže da je zasnovao ulogu u filmu „Venom“ na neurotičnom humoru Vudija Alena, sirovoj snazi irskog borca Konora Mekgregora i napušenoj opuštenosti Redmana („How High“) – morate da očekujete glumačku bravuru, zar ne? Zvuči šizofreno, složićemo se, ali ne i nedostižno kad je riječ o glumcu njegove dopadljivosti i kalibra. Čini se da nema tog filmskog blendera u koji Hardi ne može da ubaci sve što poželi i izmućka prvoklasni napitak. Čini se, čini – ali ga ima. Džaba je Hardi ćuškao sastojke kada je blender stajao u rukama režisera Rubena Flajšera. A đe... Cijanid sigurno lakše pada na prazan stomak nego ova kvazimarvelovska bljuzgavica koju je umutio.
Umlaćene pare
Od momenta kada „Venom“ počne, do posljednje sekunde filma koji traje 112 minuta, imate osjećaj kao da vam neko renda facu. Burgija vam stomak. Sipa surutku u uho, grlo, nos. Struže viljuškama po tanjiru. Škripi po školskoj tabli sa 1.000 kreda – u isto vrijeme. Lakše je pomenutom Vudiju Alenu da se otarasi svojih psihoza nego kukavnom gledaocu da se riješi osjećaja da ga je neko dobro umlatio poslije „Venoma“ – i još mu je za prebijanje uzeo pare.
Što je problem sa „Venomom“? Ukratko – sve. Filmofili koji ne vole stripovske adaptacije vrlo vjerovatno zamišljaju da je svako ostvarenje o superherojima ovako odbojno, ogavno, džorasto. Ipak, to nije tačno, naročito ne kada govorimo o Marvelovoj produkciji.
Gotovo je nevjerovatno da je kuća koja nam je dala „Logana“, „Deadpoola“ ili „Avengers: Infinity War“ mogla da iznjedri ovakvu kataklizmu. Ili, da se poslužimo Venomovom replikom: da napravi film „bez ruku, nogu i lica koje se kotrlja ulicom kao govno na vjetru“. Ovo je najgori marvelovac svih vremena, bez ikakve konkurencije.
Samoživi bijelac
Flejšerov film donosi ko zna koju priču po redu o prepotentnom, sebičnom, samoživom bijelom čovjeku koji je imao i izgubio sve zato što nije umio ništa da cijeni, a onda mu je Bog (ili vanzemaljac, kako god) pružio šansu da spere sramotu sa imena.
Taj sebičnjak zove se Edi Brok (Tom Hardi). Bio je poštovani istraživački novinar dok nije pročeprkao preduboko. Poslije pokušaja raskrinkavanja mutnih poslova bioinženjerskog giganta na čijem čelu stoji milijarder Karlton Drejk (Riz Ahmed), Brok gubi posao, reputaciju, vjerenicu, život. Poslije izvjesnog vremena, kontaktira ga Drejkova naučnica i moli da joj pomogne da zaustavi njegove nehumane opite nad ljudima.
Brok se infiltrira u laboratoriju i otkriva da milijarder pokušava da spoji vanzemaljsku formu, takozvane simbiote, sa ljudima, kako bi u jednom momentu čovječanstvo, u novom obliku, moglo da kolonizuje svemir. Naravno, idiotska pritiskanja dugmadi, proizvodnja ogromne buke i oslobađanje nekoga ko je sasvim očigledno zaražen nekim paklenim paklom dovode do toga da simibiot po imenu Venom zaposjedne Broka.
Gađanje panjevima
Na nivou priče, „Venom“ nije samo formulaičan, lišen bilo kakve originalne ideje koja bi mogla da ga izdvoji iz gomile idi-mi-dođi-mi superherojskih naslova. Flajšerovo ostvarenje je oličenje sabiranja koje je pošlo po zlu. Ovo je dva plus dva jednako je korijen iz brzine zeca u slobodnom padu.
Gubimo vas? Možda, ali ne tako kako je „Venom“ pogubio svakoga ko ima zere osjećaja za filmske i zakone logike. Tačno ne znate da li da plačete ili se smijete koliko je loš. Da je htio da ga napravi da se ovako raspada, Flajšer to sigurno ne bi umio. Uostalom, o tome koliko je nekompetentan, možda mnogo govori i Hardijev intervju u kom glumac tvrdi da je najboljih 30 minuta na kraju isječeno iz konačne verzije „Venoma“. No, za konačan sud sačekajmo do Blu Ray izdanja. Kad bi se šalili da bismo ovo radioaktivno ruglo gledali ponovo.
Tom Hardi i Riz Ahmed, fenomenalan u filmu „Nightcrawler“ (Den Gilroj, 2014) i mini-seriji „The Night Off“, nijesu imali šanse protiv mutantskog scenarija Džefa Pinknera, Skota Rosenberga i Keli Marsel. Kad kažemo scenario, mislimo na gomile panjeva kojima se protagonisti gađu na velikom platnu.
Palacajući krš
Humor koji su scenaristi pokušali da provuku kroz „Venom“ je horor priča za sebe, naročito poslije sjajnih, crnohumornih marvelovaca kao što su, na primjer, „Deadpool“, „The Guardians of the Galaxy Vol. 1“ i „Thor: Ragnarok“.
Ovdje je duhovitost svedena na Hardija koji jede otpatke iz kante za smeće i žive rakove iz akvarijuma prestižnog restorana. Ili se čudu čudi dok mu se Venom kom, inače, daje glas, obraća i obavještava ga koju će zgradu da poruše ili kog će narednog policajca da gricne za glavu i udove.
Na estetskom nivou, „Venom“ je krš nad kršima. Ispolirana povraćka. Nešto što je iz sebe, nakon seksa sa Elijenom i Fredijem Krugerom, izbacila Šeloba iz trilogije „LOTR“. Jednu uru ne znate gdje da gledate, a drugu ne znate ni što vidite. I svaki put kad pomislite da će nešto pristojno da se desi (ukupno triput), Venom zapalaca jezikom i podsjeti vas da je ovaj CGI apsolutni leš.
„Venom“ nije horor, jer nema tenzije. Nije ni komedija, jer nema đavolje dobre fore. Nije ni akcija, jer je neprijatan za gledanje. Nije ni romansa, jer Hardi i Mišel Vilijams u ulozi njegove bivše cure nemaju ništa sa čim bi radili. Dokle više sa filmovima koji počinju buđenjem srećnog para u krevetu, maženjem mačke i kuvanjem kafe prije nego što, obično za tri i po minuta, raskinu i onda se razvlače i mire naredna dva sata...
Sidi di si
Najjače od svega je to što zapravo nemate pojma o kakvom je kiksu ovdje riječ dok ne vidite prvu od postkredits scena. Druga je sasvim nebitna, riječ je samo o tizeru animiranog filma „Spider-Man: Into the Spider-Verse“ koji izlazi u decembru. No, prvi, onaj koji najavljuje mogućnost proširenja Venom univerzuma, e od toga boli glava.
Poslije odjavne špice slijedi minijatura u kojoj vidimo Edija Broka u posjeti tajanstvenom zatvoreniku. Da skratimo priču: riječ je o masovnom ubici Klitusu Kesejdiju, čiji simbiot nosi ime Carnage. Jedina dobra stvar u vezi sa mogućnošću da se agonija nastavi i niko ne zaustavi Flajšera, jeste činjenica da opako momče igra neponovljivi Vudi Harelson. No, s obzirom na to da je režiser uspio da isisa život i iz Hardija i iz Ahmeda, Harelsonovo prisustvo u nastavku nije garant da „Venom“ može da zaživi kao franšiza.
Kako bješe ono glasi reklamni slogan filma... „Svijet već ima dovoljno superheroja.“ Ima i režisera, Flajšere. Sidi, jadan, di si, jer kaki si, ni za di si nisi.
Ocjena: 1/10
Režija: Ruben Flajšer Uloge: Tom Hardi, Mišel Vilijams, Riz Ahmed, Skot Hejz, Reid Skot Trajanje: 112 min
