"Odazvali smo se na poziv naših drugara lovaca Đoka, Baća ,Raša i drugih, da priteknemo u pomoć i pokušamo da izvučemo psa iz jame , za kojeg se ne zna da li je živ. Rečeno nam da je jama veoma uska i ne zna se njena dubina. Pas je upao prije dva dana i već su dolazili iz speleološke i spasilačke službe koji su konstatovali da je jama veoma uska i neizvodljivo spašavanje. Jama se nalazi na sjeveroistočnim obroncima Njeguša gdje je mnoštvo jama sa velikim dubinama", kazali su iz ovog alpinističkog kluba.
Čim su stigli na lice mjesta i vidjeli ulaz u jamu, bilo im je jasno da nema puno nade za spašavanje.
"Predlažem da pomoću alpinističkog čekića makar malo za koji centimetar prosširimo ulaz , poslije čega Dejan pokušava da prodje. I dalje je veoma usko i klaustrofobično i velika je vjerovatnocća zaglavljivanja. Prva tri metra ulaz je širine 25x40cm , jedva da kaciga može proći. Čujem komentare drugara kako kažu da ne rizikujemo previše. Predlažem da se donese malo jači čekić i dlijeto sa cim Dejan na neke djelove širi ulaz po pet centimetara i poslije nekih sat vremena pokušava ponovo. Jedini zvučni signal iz jame je bipkanje bipera sa ogrlice Arona. Kad se ne bi povremeno čuo signal , tad bi vjerovali da je pas živ", pričaju oni.
Kada je jedan od njih spustio dovoljno blizu psa, vidio ga je nepomičnog i zatrpanog zemljom. Ipak se spušta skroz do dna, na dubinu od 27 metara.
"Kako je bila veoma slaba konekcija među nama , na nekih 15 metara od izlaza čujem Dejana kako tepa Aronu dok se penje uz uze sa njim u torbi. Pitam Dejana iznenađeno " je li ziv pas"... Odgovara da je živ i nepovrijeđen , od očaja situacija prelazi u euforiju radosti i slavlja nas napolju. Pojavljuje se svjetiljka lampe kroz uzan otvor ,Dejan dodaje torbu sa psom da prvo Arona izvucemo , jer mora jedan za drugim. Samo što smo ga izvukli iz torbe počeo je da se šeta i kreće , kao da ništa nije bilo. Da nije cijela ekipa bila toliko uporna Aron bi mogao da ostane zarobljen danima i okonča u teskim mukama", govore oni.
