Prisutnima obratili su se Predsjednik SDP Ranko Krivokapić, kao i predstavnici Foruma mladih SDP Ivana Aničić i Emir Hadžimušović.
Krivokapić je naglasio “da smo se danas okupili oko projekta četiri zemlje uz snažnu podršku Laburističke partije”.
“Crna Gora, Srbija, Bosna i Hercegovina i Makedonija, mladi ljevičari, zajedno su krenuli u projekat borbe protiv najteže posljedice ekonomsko – socijalne devastacije na Zapadnom balkanu, a to je odlazak mladih. Mladih koji su najvažniji dio svakog društva, mladih koji su osnov i kritična masa za reformu u svakom društvu i mladih koji su budućnost svake države.”
Istakao je da projekat koji zajedno sprovodimo ima višestruki značaj, da su isti problemi naših država.
“ Osnovna politička ocjena je zarobljenost tih država i mladi u tim državama i socijaldemokratske ideje u ovim državama hoće da, ne samo konstatuju ove slabosti već i da ponude rješenja.”
Odlazak mladih je vrh ledenog brijega koji pokazuje pogubnost svih problema u našem društvu.
Crna Gora je, nažalost, među tri najlošije zemlje po stopi nezaposlenosti mladih, među tri najgore zemlje u Evropi i po opštoj nezaposlenosti.
“Nevladina organizacija KOD je još prije više mjeseci snažno upozorila, za 25 godina smo izgubili 140.000 ljudi koji su pošli iz Crne Gore To je jedna četvrtina onoga što imamo sad u Crnoj Gori. I to je najveća osuda svih u Crnoj Gori. I vlasti i opozicije. I sadašnje vlasti i buduče vlasti.
Nekada su odlazili nevoljnici zbog rata i nemaštine. Sada odlazi i najperspektivniji dio Crne Gore, obrazovani mladi ljudi. I sad se odlazi zbog niskoplaćenih poslova. Postajemo zemlja afričke strukture ekonomije. Odlaze jer nemaju vjeru, nemaju nadu u budućnost ove zemlje.
Kad odlaze najobrazovaniji, oni osjećaju da nema reda, zakona i razvoja koji može obezbjediti perspektivu. Nekada su odlazile glave kuće sad odlaze čitave porodice, a to znači da nema povratka.
Za SDP će mjera uspješnosti ove države, bila i biće, zaustavljanje odlaska ljudi, ako dođe srećno vrijeme i da se oni koji su otišli vraćaju u Crnu Goru. I drugi imaju ovaj problem, I Srbija, Makedonija i Bosna i Hercegovina, ostali na Zapadnom Balkanu, ali nas najviše pogađa. Mi smo najmanji. Jedan kad ode iz Crne Gore je mnogo više nego jedan što ode iz ostalih država., jer smo zemlja malih brojeva. Posljedice po nas su teže.
I zato naši mladi kreću danas u taj projekat zajedništva i okupljanja oko krovnog problema koji pokazuje slabost država u kojima živimo i da traže konsenzus okupljanja čitave Crne Gore i regiona oko rješavanja pitanja koji su uzroci odlaska najperspektivnijeg dijela naših država.
Zahvalni smo Laburističkoj partiji Velike Britanije na pomoći ali smo prije svega zahvalni ideji koja nas okuplja, borbe za socijalnu pravdu, jednakost i integraciju Zapadnog Balkana. Ja sam posebno zahvalan našim mladima što čuvaju tradiciju Socijaldemokratske partije i što autoritet ove partije koji traje od zlih vremena devedesetih do danas pokazuje se kao strateška prednost Crne Gore i dalje na Zapadnom Balkanu.”
Predstavnica Foruma mladih SDP Ivana Aničić je istakla:da je rođena u Pljevljima, a da živi u Podgorici.
“Kao velikom broju mojih školskih drugova i drugarica ostanak u Pljevljima nije bio opcija iako me za moj rodni grad, osim rodbinskih veza, vežu i emocije kakve svi osjećamo ka mjestu gdje smo proveli djetinjstvo.“
Naglasila je - voljela bih da sam mogla ostati.
„Voljela bih da sam bila u prilici da u Pljevljima nađem posao i jednog dana zasnujem porodicu. Iste želje imale su i moje školske prijateljice koje mi se sada povremeno javljaju iz Dizeldorfa, Luksemburga i Njujorka. Te želje bi možda i mogle postati stvarnost za generaciju kojoj pripadam uz veliki rad i iskrena zalaganja za to da Crna Gora, u svakom svom regionu, postane država za sve njene građane. „
„Aktuelna državna populaciona politika ne predstavlja ništa drugo nego deklarativna zalaganja. Ovaj dokument predlaže nešto drugo. Ovaj dokument daje ideju od mladih –za mlade, i nabraja načine kako da život u Crnoj Gori bude poželjan za mlade – u svakom njenom gradu.
Naša ideja je da obiđemo sve gradove, posebno po sjeveru, i uz ovaj dokument – razgovaramo sa porodicama onih koji su već otišli i sa onima koji se spremaju da odu i na taj način pokušamo da dobijemo još ideja i snagu koja može da dovede do promjena koje ovaj dokument predlaže.
Naš motiv bio je da pokažemo našim drugovima da još uvijek postoji neko ko vjeruje da postoji rješenje za lijep život u Crnoj Gori kao i ljudi koji do toga mogu da dovedu i idejama i njihovim sprovođenjem.“
