Oprostite mi, gospodine Mraze. Mislim da sam napravio pravi haos od Vašeg praznika - rekao je Džek Skelington, kralj bundeva iz Halovin Tauna, koji je prvi put oživio 9. oktobra 1993. godine na njujorškom velikom platnu. Čuveni citat iz još čuvenije animacije „The Nightmare Before Christmas“ poslužio je kao savršen uvod u drugu fazu fenomenalnog crtanog svijeta Tima Bartona.
Dvadeset pet godina poslije premijere, čak i neki od najzagriženijih fanova fantastične božićne noćne more i dalje misle da je ovaj film režirao Barton. Ako ste među njima, iznenadićete se. Režija ovog animiranog dezerta povjerena je Bartonovom prijatelju, tada režiseru debitantu Henriju Seliku.
Zamijenjeni kostimi
Barton se postarao da njegova originalna priča i živopisni likovi stignu u šake kolege za kog je bio siguran da će ih voljeti i razumjeti. Najbolji dokaz da je Selik odlično ekranizovao njegovu viziju jeste činjenica da mnogi i dan-danas žive u uvjerenju da je ovo kompletno Bartonovo djelo.
Idejni tvorac priče i likova dobio je ideju još u djetinjstvu. Bartonova mašta raspaljena je u njegovoj Kaliforniji, gdje je jednom vidio zaposlene u prodavnici kako zamjenjuju kostime za Noć vještica onima namijenjenim za Božić.
Bartonovo i Selikovo ostvarenje sada možda djeluje kao nešto što nije bilo previše zahtjevno za snimanje, ali uopšte nije bilo tako. „The Nightmare Before Christmas“ je rađen čak tri godine! Budući da govorimo o prvom filmu koji je stvaran tehnikom stop-animacije, autorskom timu bilo je potrebno mnogo vremena da dovede sve detalje pod konac.
Specijalna mašna
Režiser nije žurio. Želio je da svaki detalj bude perfektan i potpuno usklađen sa Bartonovim željama. Koliko se potrudio najbolje pokazuje to što je baš Selik „kriv“ za Džekovo čuveno odijelo sa famoznom mašnom u obliku slijepog miša.
Iako je Dizni dao zeleno svjetlo za snimanje animacije „The Nightmare Before Christmas“, luckasti producenti su bili na iglama plašeći se kakve će reakcije izazvati pomalo morbidna Bartonova estetika. Kasnije, poslije izuzetno pozitivnih reakcija i publike i kritičara, predstavnici kompanije pokušali su da ubijede Bartona da uradi i „kompjuterski“ nastavak. Srećom, inteligentni režiser odbio je ponudu iz golog poštovanja prema kulturi koju je započeo. Nije mu padalo na pamet da radi bilo kakve nastavke.
Oskarovski efekti
„The Nightmare Before Christmas“ sada ima kultni status: morate ga poštovati, voljeli animaciju ili ne. Pored toga, ispisao je i važnu stranicu istorije. Ovo je prvi crtani film koji je Američka akademija nominovala u kategoriji najboljih vizuelnih efekata.
Nažalost, Selikovo ostvarenje izgubilo je od ultrapopularnog filma „Jurassic Park“ Stivena Spilberga. No, pitanje je što bi se dogodilo da je u to vrijeme, na Oskarima, postojala kategorija najboljeg animiranog filma. Na koncu, osvajanje zlatne statuete manje je važno kada govorimo o ostvarenju koje je na više načina osvježilo i gledaoce i filmsku industriju.
Zanimljivo: kada je „The Nightmare Before Christmas“ stigao na ugledni Njujork film festival, ovu slatko-bizarnu poludječju pričicu distribuirala je produkcijska kuća koja se bavi „filmovima za odrasle“.
Oni koji dobro poznaju ovo djelo, sami će zaključiti zašto se to dogodilo. A ako među vama ima onih koji još nijesu gledali (!) ovaj animirani dezert, molim vas, nemojte nikome pričati taj blam. Rješenje je makar lako – potražite ovu bartonovsku poslasticu i promijenite sebi život.
L. MURSELJEVIĆ
