Vuković se posebno osvrnula na novu Ičevićevu knjigu, ,,knjigu skromnoga čovjeka i nepotkupljivoga intelektualca'', koja je ,,konačno jasno i glasno progovorila o temama koje su najosporavanije“.
Vuković je naglasila da Dušan Ičević razmatra pitanje nacionalnoga identiteta, koje upotpunjuje konstatacijom da je crnogorska crkva jedina kojoj se mogu pripisati epiteti oslobodilačke, borbene i narodne. Ičević je u tom kontekstu pohvalno govorio o makedonskoj crkvu, i zaključio da crnogorska crkva mora imati svoje ime kao glavno obilježje.
„Svako treba da ore svoj vrt, ali Crnogorci već više od 100 godina to ne mogu da rade'', kazao je Ičević. On je dodao da je crnogorska crkva jedan od simbola koji bi trebao okupljati Crnogorce, ali im to nije dozvoljeno zbog „srpske okupacije i Podgoričke skupštine.“
U nastavku razgovora, vođena je diskusija o odnosu dinastije Petrović prema kategoriji srpstva. „Veliki problem u Crnoj Gori je neprihvatanje crnogorskog jezika. Osuđujem Deklaraciju o zajedničkom jeziku. Oni koji su je stvorili upoređuju crnogorski jezik sa statusom onih koje su pokrili engleski, španski, francuski jezik... Ti jezici su prihvaćeni u svijetu kao kolonijalizovani a to nikako ne može biti slučaj s crnogorskim. U pitanju su kolonijalni jezici. Pa tako i ljudi koji osporavaju crnogorski jezik imaju kolonijalni duh''.
