Piše: Draško Đuranović
Umjesto da se malčice odmori od dugog puta i nekako prebrodi džet leg, desinhronizaciju koja nastaje kao posljedica dugotrajnog letjenja avionom kroz više vremenskih zona, Dritan Abazović, vođa samozvane parlamentarne delegacije koja je hodila po Tajvanu, izabrao je najgore rješenje – hitnu "posttajvansku konferenciju za medije“.
Valjda kao pokušaj vađenja za ona šupljoglava saopštenja koja je njegov fejsbuk-instagram tim objavljivao o "zvaničnoj posjeti ostrvskoj zemlji u dalekoj Aziji“. A mogao je lagano da se izvadi: prosto da konstatuje kako Tajvan nije posjetila zvanična parlamentarna delegacija, da je riječ o privatnoj posjeti crnogorskih građana... i - tačka.
Ni prvi, ni posljednji iz vlasti ili opozicije koji hodi svijetom o tuđem trošku. Ništa od toga. Ili je neugodni džet leg žestoko djelovao, ili predsjednik Ure nije mogao da obuzda povrijeđeni ego. Kako god, u poneđeljak na vanrednoj presici poslanik Dritan Abazović se nabrijan pojavio u društvu samozatajne koleginice Anke Vukićević i nabusitog kolege Danila Šaranovića, pa je crnogorska javnost imala jedinstvenu priliku da gleda svojevrsni posttajvanski performans, politički galimatijas samosažaljenja, samoopravdavanja i svekolikog optuživanja.
Nije, veli Abazović, posjeta Tajvanu bila plod loših namjera, niti želje da se poremete odnosi sa Kinom, već proizvod državničke vizije. Sve ostalo je - "udbaška podmetačina“ i malicioznost. Da, bila je okačena državna crnogorska zastava, ali ne na zgradi parlamenta već na jarbol proizvođača uglednog tajvanskog viskija. Jeste, nesrećno je bilo stranačko saopštenje o „prvoj istorijskoj posjeti delegacije crnogorskog parlamenta“, ali valjda je i negativna reklama – reklama.
Ne, nijesu se konsultovali sa crnogorskom Skupštinom, a i zašto bi: bojkot je u toku, u bojkotu je skoro sve dozvoljeno - i da primaš platu, a ne radiš; i da putuješ, kad ti drugi plaća… I smještaj u Tajvanu je bio, malo je reći, baš sjajan, što bi stari Crnogorci rekli - all inclusive… I dok su ih neki maliciozni napadali, oni su tamo „u ostrvskoj zemlji“ šest dana vrijedno radili.
Eto, Anka Vukićević je, kaže, „bila fokusirana na prava radnika i kvalitet života“, pa će prenijeti iskustva nadaleko poznatih liberalnih azijskih prava maloljetnih radnika. Šaranović je, opet, pričao o Crnoj Gori, a ne Tajvanu, bio je fokusiran na odbranu od hajke „političkih blizanaca DPS-a i DF-a“ i "udbaških podmetačina“... Najviše je rezultata tokom posjete ostrvu, po sopstvenom priznanju, postigao vođa delegacije – Dritan Abazović.
Od čega će koristi imati svekolika Crna Gora. Em Tajvanci nude besplatno da se Crna Gora pojavi na tamošnjoj turističkoj berzi, em što Dritan može, svim građanima koji to žele, da obezbijedi da putuju bez vize u Tajvan. Do 90 dana. Nesrećni predsjednik Ure.
Nije mu bilo dosta fejsbuk-instagramskog blamiranja o državničkoj posjeti, stupidnih saopštenja o razgovorima sa vlasnikom lanca hotela „Ridženta“ o njegovoj saradnji sa umrlim (rahmetli) Piterom Mankom, nego je još jednom demonstrirao da o međunarodnim odnosima ovaj budući doktor politikologije – baš pojma nema.
I, kako ono kažu, nije majka sina grdila što se kockao, nego što se vadio. E, da je tu svakodnevnu mudrost znao politički kockar Dritan Abazović ne bi, sve u cilju popravljanja lošeg tajvanskog selfija, izvalio još jednu vaseljensku glupost – da može da završi da crnogorski građani imaju bezvizni režim sa Tajvanom, do 90 dana.
Bezvizni režim sa Tajvanom, državom koja od 1971. godine nije članica Ujedinjenih nacija i sa kojom Crna Gora nema diplomatske odnose? Da sve bude zanimljivije, poslanik Abazović, magistar na smjeru međunarodni odnosi, ističe da je "saglasan da ne treba razvijati diplomatske odnose sa Tajvanom“ i napominje da treba zadržati odlične odnose sa Kinom.
Pitanje za milion dolara: Kako je moguće da Crna Gora uspostavi bezvizni režim sa državom sa kojom nema diplomatske odnose, a da istovremeno trajno ne ugrozi ili raskine diplomatske odnose sa Narodnom Republikom Kinom, koja Tajvan legitimno smatra nedjeljivim dijelom kineske državne teritorije?
Ako politikolog i teoretičar bezvezne teorije o bezviznom režimu smisli odgovor, predlažem da ga patentira. Biće to veliki doprinos novoj teoriji međunarodnih odnosa. Ako već odgovor izostane, bilo bi dobro, za Dritana tajvanskog i Crnu Goru posttajvansku da uzme predah i, sportskim rječnikom, prestane da igra sa građanima ping-pong. Ipak je stolni tenis nastao u Kini, ne u Tajvanu.
