Da ne bješe ,,nesrećne, režimske“ Pobjede, vjerovatno bi poslanik Dritan Abazović bio i dalje srećan tamo daleko u Aziji, a posjeta Tajvanu bi se proglasila još jednom divnom opozicionom pričom.
Tako je bilo na početku – ponosno, makar na Fejsbuku. Predsjednik Ure Abazović, vođa delegacije u kojoj je bila nezavisna od Demosa poslanica Anka Vukićević i zavisni od Demokrata poslanik Danilo Šaranović, gordo su se uslikali sa tajvanskim domaćinima, dok su se u pozadini njihovih osmijeha lepršale tri zastave – međunarodno nepriznate države Tajvan, međunarodno priznate Crne Gore i tajvanske kompanije ,,King Car korporacija“.
Onda je srećni poslanik Dritan fejsbuk sljedbenicima otkrio da je ,,ponosan što je učinio skroman napor da se prvi put u istoriji desi posjeta poslanika Crne Gore Tajvanu“ i što se na jarbolu ,,King Car korporacije“ zavijorila državna crnogorska zastava. A njegova partija, GP Ura, događaju je dala oficijelnu notu i, opet sa vidljivom dozom ponosa, saopštila da je došlo do prve zvanične posjete crnogorskih poslanika ,,ovoj ostrvskoj zemlji u istočnoj Aziji“.
Što bi se reklo: sve divno, krasno i bajno; patriotski zanosno, državnički mudro...
A onda je sreći došao kraj. Politikolog Dritan (Abazović), ekonomista Danilo (Šaranović) i nezavisna Anka (Vukićević) šokantno su – vjerovatno tek posredstvom ,,nesrećne Pobjede“ – saznali da ,,ostrvska zemlja u istočnoj Aziji“ nije međunarodno priznata od 153 države članice Ujedinjenih nacija; da Tajvan i Tajland nijesu dublet, da Crna Gora ne priznaje Tajvan i da ne može biti riječi o ,,prvoj, istorijskoj poslaničkoj posjeti Crne Gore“.
Mlađani magistar politikologije, poslanik Dritan Abazović, doznao je, opet zahvaljujući Pobjedi, još jednu šokantnu istinu: ,,King Car korporacija“, čija je zastava okačena na jarbol u Tajvanu, nije nikakva pokrajina nepriznatog Tajvana, već – proizvođač tajvanskog viskija, a onaj kosooki čovjek što se uslikao sa njima na fotografiji u ,,ostrvskoj zemlji u istočnoj Aziji“ nije ambasador Tajvana, već predstavnik kompanije koja prodaje ,,vatrenu vodu“.
Kako je moguće da predsjednik jedne stranke, poslanik crnogorskog parlamenta, doktorant na Fakultetu političkih nauka i, po vlastitom priznanju, autor ,,više zapaženih radova iz političke teorije međunarodnih odnosa“ – ne poznaje elemente političke geografije? Da li ga je politički oslijepljela želja da politički profitira, ili je svemu kriva ta fejsbukovska žudnja za samoreklamerstvom?
Svejedno: posjeta Tajvanu je neopisiva bruka za mladog političara i za državu iz koje dolazi. Kačenjem crnogorske državne zastave u Tajvanu, državi koju Crna Gora i još oko 150 država svijeta ne priznaju, poslanik Dritan Abazović dao je očigledan dokaz onoj Ajnštajnovoj tezi da je kosmos možda ograničen, ali da su ljudska glupost i ljudsko neznanje – beskonačni.
Ili je, možda, i ljudska pohlepa beskonačna. Pokušavajući da odbrani neodbranjivo, predsjednik Ure se naknadno pravdao kako ,,poslanička delegacija“ nije pohodila Tajvan da bi ga priznala; da posjeta nije bila iz državnog budžeta, već finansirana od tajvanskih biznismena i da su prijatelji iz Tajvana spremni da, ako bude pameti u Crnoj Gori, ulože – još novca.
Stvarno, to je alibi za politički harakiri? Tragikomično.
Da je politikolog, magistar i budući doktor, malo ozbiljnije uronio u savremenu političku istoriju jugoslovenskih prostora, znao bi da je jedan makedonski političar, politički i ljudski zaglibio baš na Tajvanu. Vasil ,,Cile“ Tupurkovski, nekada talentovani jugoslovenski političar, kada je došao na vlast u Makedoniji, zalagao se da se prizna Tajvan i najavio da će za tu diplomatsku uslugu od tajvanskih prijatelja makedonski budžet dobiti – milijardu dolara!
Makedonija je 1999. godine zaista priznala Republiku Kinu Tajvan. Ali, milijarde nije bilo. Samo dvadesetak miliona kredita onim makedonskim kompanijama koje je Tupurkovski markirao preko Agencije za investicije. Pogađate već: kompanije kredit nijesu vratile, sve je palo na teret makedonske države, a Tupurkovski je izgubio vlast, kredibilitet i slobodu, osuđen je na dvije godine zatvora.
Sreća u nesreći je što Abazović za sada nije ni blizu vlasti, pa će se vratiti samo sa teretom bruke i biljegom političkog avanturiste i neznalice. Samo da mu tajvanski prijatelji ne ponude da navigava avion kada se bude vraćao. Kako je informisan, Dritan ,,tajvanski“ sletjeće – pravo u Peking.
