POBJEDA: Državni predstavnici i Srbije i Crne Gore stalno govore da su odnosi najbolji mogući, ali iz Srbije se prema Crnoj Gori povremeno šalju ocjene koji pozivaju na žestoke odgovore: to je uradio patrijarh Irinej, to rade ministri Dačić, Popović, Vulin.... Crnogorsko rukovodstvo na to mlako reaguje – da li to čini samo zbog dobrosusjedskih odnosa?
JOVANOVIĆ: Često slušamo te političke pajace kako nešto njišu na guslama, a nikakvi su guslari. Nemaju ni čast ni ep da sa nama podijele. Samo neku tužnu pjesmu o propasti njihove politike i o nemogućnosti da prihvate da su Srbi i Crnogorci partneri, prijatelji, braća i sestre. I da to nikakvi ekstremisti neće zaustaviti. Mislim da mora još snažnije i još više da se čuva taj odnos koji postoji.
Dobro je što Podgorica ne potpiruje vatru, jer je, kao što sam prethodno rekao, stabilan i miran Beograd ključ za sve nas u regiji. Važno je da nema dvostrukih standarda.
POBJEDA: Što je region dobio ulaskom Crne Gore u NATO?
JOVANOVIĆ: Krug konačnih evrointegracija naše regije se skoro zatvara. Ulazak Crne Gore u NATO je važan element regionalne bezbjednosti. Crna Gora je time načinila važan korak ka svojoj demokratizaciji i uspostavljanju sigurnosti za građane cijele regije. Mi, srećom, sem ovih naših lokalnih još uvijek nijesmo imali ozbiljne bezbjednosne izazove. To je isto tako važno za jasnu i razumniju poziciju u odnosu na uticaj raznih spoljnih faktora, prije svega ruski, za koji mi se čini da je najpogubniji za regiju.
POBJEDA: Koji je cilj postignut tokom posjete predsjednika Srbije Kosovu? Šta smo novo saznali?
JOVANOVIĆ: Ovom posjetom Kosovu Vučić je učvrstio svoju poziciju u odnosu na onaj dio Srbije koji bi ostavio pitanje Kosova da još decenijama bude ključno za razvoj i za bilo koju vrstu napretka. Ako stavimo sa strane za mene neprihvatljive stavove o značaju Miloševića i njegovoj liderskoj veličini, ne smijemo zaboraviti da je ipak ovo trenutak kada je i taj najtvrđi dio naše javnosti uvidio da jedino u dogovoru i miru možemo tražiti rješenje za Kosovo...
Naravno, ova posjeta je, kao i čitava politika Srbije i mnogih iz regiona, ostala u tom licemjernom i zaboravnom svjetlu – Vučić se žali na pregovarača Tačija, Haradinaja i Limaja. Međutim, Vučić ima i obavezu, kao i sve institucije Srbije, da odgovori na pitanje: gdje je Fehmi Agani, advokat Keljmendi i mnogi drugi kosovski intelektualci koji su sa početkom NATO bombardovanja zbrisani sa lica zemlje, otjerani u vozovima iz Srbije, a njihove kuće spaljene.
Zastupam ideju da tuđi zločinački poduhvati i ekstremizam ne mogu i ne smiju biti opravdanje za naše postupanje. U politici nema mjesta za takav pristup, jer cijenu plaćamo godinama i vidimo gdje smo upravo zahvaljujući toj logici.
POBJEDA: Hoće li biti promjena granica na Balkanu, da li će se Srbija razgraničiti sa Kosovom tako što će mijenjati teritoriju? Da li bi takvo rješenje otvorilo nove regionalne krize?
JOVANOVIĆ: Generalno, promjena granica nije dobra. To je jedan od principa koji je osnov bezbjednosne politike. Međutim, hajde da dozvolimo mogućnost da pred nas izađu sa nekakvim racionalnim objašnjenjem pa da o tome razgovaramo. Kosovo jeste specijalni slučaj.
Reperkusije po region sigurno postoje, ali i region mora da prihvati da bez stabilne i mirne Srbije nema mira ni kod njih. Region mora biti veći saveznik u rješenju ovog pitanja.
Znate, kad čitava regija bude shvatila da nema nacionalnog pitanja koje se može riješiti bez slaganja drugih država i nacija, onda možemo govoriti o evropskom Balkanu.
POBJEDA: Da li su Srbi u regionu, koji žive van Srbije, zaista ugroženi ili njihovu ugroženost vidi samo srpska vlast? Ta priča se povremeno pokreće – kome je ona namijenjena?
JOVANOVIĆ: Sigurno da nijednoj manjini nije prijatan taj položaj. Bez obzira na integrisanost u određeno društvo. Ali slobodu i sreću za svoj život tamo gdje su rođeni, žele da žive ili rade ne mogu tražiti u Beogradu, već kod svojih komšija, političara, sugrađana sa kojima žive.
Beograd ne smije biti jedini zaštitnik Srba. Beograd, po mom uvjerenju, mora da štiti sve svoje građane, a to su i Bošnjaci, i Albanci, i Mađari, i Rumuni i svi drugi.
POBJEDA: Srbija stalno kuka nad svojom sudbinom iz prošlosti, često se podsjeća koliko je ljudi pobijeno u ratovima. Kako to treba da shvatimo, što se želi postići?
JOVANOVIĆ: To je stara pjesma, samo je remiks malo noviji. Pozicija žrtve je najjednostavniji položaj. Srpska elita još nije spremna da se sa tom vrstom retorike rastane.
S druge strane, nije najlakše biti danas na čelu Srbije, poslije svega što nam se desilo. To su velike i važne odluke koje donosite i kojima se bavite, a vjetar udara sa svih strana.
Mnogi žele da se taj status kvo sačuva, da se nikako ne napreduje, da se opravda i odbrani politika od prije trideset godina – to je kao neka rehabilitacija prošlosti. Tako da sve to služi jednom reakcionarnom relativizmu.
POBJEDA: Stvara se utisak da je Srbija bliska i Rusiji i SAD i EU. Kome je najbliža?
JOVANOVIĆ: Najvažnije je da budemo bliski sebi i svojim potrebama i interesima.
Sve dok se na taj jedan malo sebičan način ne bude krojila politika nećemo imati velike rezultate. Volio bih da kažem da smo na pragu EU, kao što jesmo. Ali stalno me nešto zaustavlja, jer znam da kod nas sve može da se uspori, prekine, zaustavi, a i ako ne stane, mnogi ljudi, koji su u manjini bili za taj napredak, završe pod zemljom.
Mislim da je vrijeme da se kao regija okrenemo svom životu, dobrosusjedskim odnosima i prosperitetu u svakom smislu te riječi.
Violeta CVEJIĆ
