Ljetnja škola arhitekture APSS, koja je proteklih šest izdanja imala u Starom zatvoru unutar zidina kotorskog Starog grada, juče je zvanično počela u Porto Montenegru u Tivtu. Novo mjesto i novi termin, kako ističe programska direktorka Dijana Vučinić, logična su posljedica dosadašnjeg rasta i razvitka.
„Bile su potrebne nova energija, nove teme i nova atmosfera, tako da je promjena mjesta već prije početka samog programa proizvela mnoge pozitivne efekte. Osim toga nikako nijesmo bili zadovoljni saradnjom sa Gradom Kotorom i iako je za nas ovo bio jedan “emotivan raskid” zbog mnogih Kotorana koji zaista cijene, razumiju i vole APSS odlučili smo da krenemo dalje. “, rekla je ona.
Kako je navedeno u pozivu za studente arhitekture, urbanizma, umjetnosti i dizajna na ovogodišnju radionicu, centralna tema je mobilnost, „kao jedan od najvećih izazova ne samo u Crnoj Gori, već u mnogim dijelovima svijeta, a Bokokotorski zaliv je savršena lokacija za razgovor o ovom problemu i testiranje mogućih rješenja“. Do 15. septembra 27 odabranih iz 13 zemalja širom svijeta u prilici je da uči i stvara na ovu temu.
APSS je obezbijedio svoje mjesto u okviru jedne veoma široke i značajne međunarodne mreže, a time i mjesto budućim generacijama arhitekata u Crnoj Gori koji su raspoloženi da iskoriste ovakve okolnosti. Lično, mislim da je to najvažnija lekcija za našu sredinu i buduće generacije, jer su rezultati dalekosežni.
„Tema Crossing Temporary bi trebalo kroz privremeni karakter da tretira pitanja koja se tiču mobilnosti, odnosno problema koje vezujemo za mobilnost. Očekujem da će problem koji sada imamo sa mobilnošću u Crnoj Gori, a prije svega na obali, biti postavljen tako da ga više strana jasnije razumije i da je više strana spremno na dijalog ili ispitivanje mogućih rješenja. Jer, u ovom trenutku svjedoci smo da o tome slušamo samo kao o problemu, a da se ne nameću nikakva konkretna rješenja. Takođe, očekujem da ćemo do kraja APSS-a imati inicijalne inpute za neku vrstu strategije održive mobilnosti“, dodaje Vučinić.
VN: Ljetnja škola arhitekture Kotor APSS dobila je novi termin – druga sedmica septembra – i novi prostor van Kotora – scena Synchro Porto Montenegra u Tivtu. Da li je ovogodišnji okvir APSS-a, Mobilnost (Mobility) ujedno glavni razlog za promjenu dosadašnje baze arhitekata u kotorskom Starom gradu?
Dijana Vučinić: Tako je - sama tema je glavni razlog. Osim toga, APSS raste i razvija se i to veoma brzo. Bile su potrebne nova energija, nove teme i nova atmosfera, tako da je ova promjena već prije početka samog programa proizvela mnoge pozitivne efekte. Nijesmo bili zadovoljni saradnjom sa Gradom Kotorom i iako je za nas ovo bio jedan “emotivan raskid” zbog mnogih Kotorana koji zaista cijene, razumiju i vole APSS odlučili smo da krenemo dalje.
Ostajemo u Boki, naravno, a problem mobilnosti tretiramo na višem nivou iako je on najevidentniji upravo ovdje. Svjedoci smo da je već od aprila nemoguće putovati automobilom od ulaza u Kotor do Perasta ili - suprotno - do Tivta. Često se pitam kako vozila hitne pomoći uspiju stići tamo gdje treba?! Tu su i druge teme poput nedostatka kvalitetnog prostora za pješake - posebno između naselja u Boki - pa su sva mjesta potpuno dezintegrisana, kao i ona toliko puta pomenuta tema problema zagušenja saobraćaja i pješačkog prelaza ispred zidina kotorskog Starog grada. Ono što želim reći jeste da mobilnost u velikoj mjeri utiče na razvoj grada i život u njemu, a o tome ne govorimo dovoljno na konstruktivan način.
Porto Montenegro je zaista idealan partner za ovu temu i to iz više razloga. Prije svega, zato što je centar nautičkog turizma ili saobraćaja na vodi, generalno. Posebno nas zanima kako poboljšanjem saobraćaja na vodi možemo da doprinesemo razvoju gradova na obali, odnosno interakcijom u javnom prostoru. Porto Montenegro je odličan primjer planiranja u skladu sa održivom mobilnošću, gdje su jasno odvojene pješačke zone i definisan režim saobraćaja.
To su polazne tačke, a naš zadatak je da ove teme adresiramo kroz zanimljive intervencije u prostoru. Ali, ne samo tako, već i završnom konferencijom koja će imati cijeli segment posvećen održivoj mobilnosti, sa predavanjima eksperata i panel diskusijom. Edukacija i rad sa studentima ostaje u fokusu radionice i temelj je APSS-a, a jedan od glavnih ciljeva svega toga je dalji razvoj neformalne edukacije.
Program realizujemo u partnerstvu sa Programom za razvoj Ujedinjenih nacija (UNDP) pa će stalna koordinatorka u Crnoj Gori, Fiona McCluney, takođe biti na panelu i predstavi program vezan za ovu temu. A ujedno ćemo obilježiti i Evropsku nedjelju mobilnosti. Glavni pokrovitelj programa je Ministarstvo kulture i zaista nam je važno da ovo ministarstvo prepoznaje APSS kao značajnu manifestaciju kulture.
VN: Nakon uspjelih instalacija kojima su studenti prošle godine oživjeli prostor oko i u kotorskom Starom zatvoru, ove godine dajete novu dimenziju Privremenom (Temporary) u arhitekturi. Koga želite da privučete temom Crossing Temporary?
Dijana Vučinić: Tema je postavljena kao eksperiment za testiranje novih stavova i ideja o prostoru. Cilj je da se inicira interakcija i provjeri izgled mogućeg novog lica javnog prostora, poput kritičkog osvrta na njegovu decenijsku degradaciju. U prvoj godini (2017) Privremenog u arhitekturi, jednonedjeljnu radionicu su vodili poznati svjetski tim Numen/For Use. Studenti su, što je veoma važno napomenuti, imali priliku da kreiraju autorske instalacije u okviru izložbe, testirajući materijal, odnos prema ambijentu i svoje kreativne sposobnosti. Konačno, imali su priliku da vide realizovano autorsko djelo, što je rijedak slučaj u toku njihovog formalnog školovanja. Sama izložba je imala nevjerovatnu posjećenost, što je potvrdilo značaj i moć ovakvih intervencija.
Ove godine, tema Crossing Temporary bi trebalo kroz ovakav privremeni karakter da tretira pitanja koja se tiču mobilnosti, odnosno problema koje vezujemo za mobilnost, a već sam ih pomenula. Na APSS-u insistiramo na određenim metodologijama, pa tako sam cilj radionice ne postavljamo na njenom početku. Rad se razvija kroz učešće i interakciju svih - od mentora i studenata, do građana, ključnih aktera i slučajnih prolaznika. Mentori su KOSMOS Arhitekte i Mikael Stenstrom – mlade arhitekte koji već predaju i vode radionice širom svijeta. Na kraju, nastavićemo da radimo na međunarodnoj afirmaciji i APSS-a i Crne Gore i njene kulture i savremenog programa u kulturi jer to nam zaista ide dobro.
Očekujem da ćemo do kraja APSS-a imati inicijalne inpute za neku vrstu strategije održive mobilnosti koja će se ticati svih korisnika: građana i turista. I na samoj konferenciji biće predstavljeno nekoliko primjera i jedna postojeća studija održive mobilnosti za ovaj region.
VN: Što očekujete da će biti glavni rezultati odnosno proizvodi ovogodišnjeg Kotor APSS-a?
Dijana Vučinić: Očekujem da će problem koji sada imamo sa mobilnošću u Crnoj Gori, a prije svega na obali, biti postavljen tako da ga više strana jasnije razumije i da je više strana spremno na dijalog ili ispitivanje mogućih rješenja. Takođe, očekujem da ćemo do kraja APSS-a imati inicijalne inpute za neku vrstu strategije održive mobilnosti koja će se ticati svih korisnika: građana i turista. I na samoj konferenciji biće predstavljeno nekoliko primjera i jedna postojeća studija održive mobilnosti za ovaj region.
Mobilnost u velikoj mjeri utiče na razvoj grada i život u njemu, a o tome ne govorimo dovoljno na konstruktivan način.
Poznata imena arhitekture i dizajna koji su ovogodišnji predavači, ujedno su učesnici i govornici na centralnom panelu čija je tema Obrazovanje i dizajn odnosno arhitektura danas. Nas konkretno zanima što danas radimo pogrešno u odnosnu na neki minuli period, kada je Jugoslavija bila zaista centar dobrog dizajna i arhitekture. Upravo o tome svjedoči i trenutno postavljena izložba o jugoslovenskoj arhitekturi u čuvenom Muzeju moderne umjetnosti - MoMA u Njujorku. Pitanje je i što možemo uraditi da unaprijedimo situaciju u kojoj se nalazimo, kako obrazovanjem i dizajnom možemo uticati na kvalitet javnog prostora, kvalitet arhitekture, ali i života uopšte.
VN: Kotor APSS je mjesto sa kojeg su se prvi put čule ideje revalorizacije, prije svega, Starog zatvora u Kotoru, zatim Doma revolucije u Nikšiću, Solane u Ulcinju... Da li smo naučili lekcije - i koje - iz prethodnih šest godina?
Dijana Vučinić: Jedna veoma važna lekcija za APSS i za crnogorsku arhitekturu je da se možemo pozicionirati na arhitektonskoj sceni ovakvim programom, koji je veoma konkurentan na međunarodnom nivou, a potiče iz male sredine koja ne mari mnogo za arhitekturu i grad. APSS je obezbijedio svoje mjesto u okviru jedne veoma široke i značajne međunarodne mreže, a time i mjesto budućim generacijama arhitekata u Crnoj Gori koji su raspoloženi da iskoriste ovakve okolnosti. Lično, mislim da je to najvažnija lekcija za našu sredinu i buduće generacije, jer su rezultati dalekosežni.
Kada govorimo o značaju nasljeđa arhitekture 20. vijeka, njenim vrijednostima i potencijalima - čime smo se intenzivno bavili na APSS-u - nažalost mislim da smo kao društvo veoma malo naučili. Zatvor je urušen i potpuno neupotrebljiv, iako je urađen i konzervatorski projekat za njega, i studija, i projekat prenamjene sa predloženim programom… Dom revolucije je jedna skandalozna epizoda u istoriji crnogorske arhitekture i zaista se nadam da će odgovorni snositi posljedice, jer su uništili remek-djelo savremene crnogorske arhitekture. Solana je i dalje daleko od održivog rješenja, iako planovi ukazuju na potrebu.
Cilj je da se inicira interakcija i provjeri izgled mogućeg novog lica javnog prostora, poput kritičkog osvrta na njegovu decenijsku degradaciju.
Činjenica je da su institucije veoma spore kod realizacije, a stručna i šira javnost nedovoljno zainteresovana i nedovoljno upućena. I - još jedna vaoma važna činjenica je da i dalje, poslije ovoliko priče i inicijativa, mi nemamo zaštićenu arhitekturu 20. vijeka.
VN: Ko su ključna imena sedmog Kotor APSS-a?
Dijana Vučnić: U okviru konferencije biće održana predavanja arhitekata i dizajnera, što je za nas veoma važan segment - jer misija APSS-a jeste razgovor o arhitekturi. Tako ove godine imamo legendu jugoslovenskog dizajna Sašu Machtiga – dizajnera čuvenog crvenog kioska K67, te mlade arhitektonske prakse koji su već uveliko pozicionirane na arhitektonskoj svjetskoj sceni. Dolaze KOSMOS Arhitekte koje su ujedno i mentori na radionici, zatim 51N4E koji su dobitnici Evropske nagrade za javni prostor i svakako jedna od najaktuelnijih praksi danas. Stiže arhitektonski fotograf Julien Lanoo koji će govoriti o svom iskustvu sa arhitekturom, te već poznata praksa 3LHD iz Hrvatske koji su se jednom predstavljali na APSS-u, a najuspješnija su arhitektonska kancelarija sa ovih prostora koja ima svjetsku reputaciju. Giovanni Danielli, profesor koji se bavi prostornim planiranjem, transportom, turizmom i životnom sredinom, predavač je i istraživač na Univerzitetu u Bernu, te Univerzitetu primijenjenih nauka u Lucernu i Cirihu, govoriće o održivosti i održivoj mobilnosti. I, naravno, Vedran Mimica - dugogodišnji direktor Berlage Instituta u Roterdamu i donedavno dekan Arhitektonskog fakulteta na IIT u Čikagu, predstaviće svoju knjigu ali i novoosnovani Centar za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam na Univerzitetu u Rijeci.
